Hvar, (IKA) – Bile su dovoljne samo tri godine otkad je hvarski biskup Ivan Andreis iz Priscilinih katakombi u Rimu donio u Hvar (1671.) posmrtne ostatke sv. Prospera da Veliko vijeće i Kaptol donesu odluku (1674.) kojom se sv. Prosper proglašava suzaštitnikom grada i biskupije. Od toga vremena do danas štovanje sv. Prospera duboko je ukorijenjeno u vjerskom i svakodnevnom životu hvarskih vjernika. Svjedoče o tome primjerice brojna imena “Prosper”, koja se daju djeci na krštenju te neprekidno utjecanje molitvom svecu suzaštitniku grada za pomoć u teškim životnim trenucima. I na gradskoj razini ustalio se običaj da se u teškom vremenu za grad otvara svečeva raka pred kojom vjernički puk moli za pomoć. Postoje pisani dokumenti koji svjedoče da je sv. Prosper uslišao molitve vjernika.
Crkvena proslava sv. Prospera počela je u katedrali 9. svibnja, uoči blagdana, otvaranjem svečeve rake i pjevanjem svečane večernje. Na blagdan 10. svibnja u katedrali je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk predvodio svečanu misu zajedno s više dijecezanskih i redovničkih svećenika. U propovijedi je, ističući primjer sv. Prospera, govorio o mučeništvu mnogih znanih i neznanih svetaca kroz povijest Katoličke Crkve, čija je jedina krivnja bila njihova vjernost Bogu. Mučenici su gubili glave, jer se nisu htjeli odreći svoje vjere i prikloniti se štovanju moćnika ovoga svijeta. Sv. Prosper izgubio je život radi vjere prije mnogih stoljeća, ali nažalost stradanja i progonstva kršćana radi vjernosti Kristu događaju se neprekidno sve do naših dana, upozorio je biskup Štambuk.
Zabrinjava nas i uznemiruje činjenica što i u našoj domovini znamo za mnoge zločine, počinjene nad brojnim kršćanima i svećenicima za koje nitko nije odgovarao, a što je najgore, čak ima i onih koji te zločine nastoje opravdati, upozorio je biskup i podsjetio vjernike da je za komunističkog režima i u gradu Hvaru bilo ubijenih i progonjenih radi vjere, pritom je kao progonjene i one koji su trpjeli radi vjere spomenuo, među ostalima, hvarske biskupe Mihovila Pušića i Andru Štambuka te svećenike don Juru Belića i don Božidara Medvida. I dok od počinitelja zločina nažalost uzalud očekujemo priznanje i pokajanje pitamo se: Zašto i za koga se progonilo vjernike i svećenike? Zašto se narod drži u zabludi i zašto toliki strah od istine? Na neuvjerljive odgovore onih koji nastoje opravdati zlodjela pravdajući se da su bila takva vremena biskup odgovara: “Ne, nisu bila takva vremena, nego si ti, čovječe, bio takav i radio si to radi nekih svojih ciljeva, radi nekoga probitka za sebe. Zaboravio si pritom da se čineći zlo nikada ne može postići nešto dobro”. Zaključujući propovijed biskup Štambuk obratio se molitvom sv. Prosperu da kao suzaštitnik Hvara zagovara kod Boga taj grad da se u njemu nikada više ne dogodi zlo, da u njemu žive pravednici, ljudi s kičmom. Nakon mise vjernici su sudjelovali u procesiji preko Trga sv. Stjepana. Liturgijsko pjevanje izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama s. Blandine Rakarić.

.