Istina je prava novost.

Međubiskupijski susret svećenika u Doroslovu

Središnja proslava Svećeničke godine za svećenike i vjernike katolike koji žive u Republici Srbiji

Doroslovo, (IKA) – U Doroslovu, najstarijem marijanskom svetištu Subotičke biskupije, u srijedu 28. travnja održan je Međubiskupijski susret svećenika. Na susretu se okupilo više od stotinu svećenika iz Subotičke, Srijemske i Zrenjaninske biskupije, iz Beogradske nadbiskupije te svećenici Apostolskog egzarhata za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori. Svećenike i vjernike hodočasnike predvodili su njihovi pastiri, biskupi Ivan Penzeš, Đuro Gašparović, Laszlo Nemeth, umirovljen zrenjaninski biskup Laszlo Huzsvar te beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar, dok je grkokatolički egzarhat zastupao generalni vikar. Bila je to središnja proslava Svećeničke godine za svećenike i vjernike katolike koji žive u Republici Srbiji. Prvi dio svećeničkoga susreta održan je u mjesnom lovačkom domu. Svećenici su podijeljeni u dvije jezične skupine – hrvatsku i mađarsku, poslušali po dva predavanja koja su održali đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić i kaločki nadbiskup Balazs Babel. Između dva predavanja bila je molitva Srednjega časa.
Na početku susreta u hrvatskoj skupini okupljene biskupe i svećenike pozdravio je biskup domaćin Ivan Penzeš, koji je posebno srdačno pozdravio gosta-predavača nadbiskupa Srakića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, kojemu je zahvalio što se odazvao pozivu kao i na potpori koju HBK pruža Subotičkoj biskupiji i njemu osobno, jer ga već dvadeset godina pozivaju na sve sjednice svoje konferencije.
Nadbiskup Srakić je u svom prvom predavanju govorio o naviještanju evanđelja u demokratskom društvu a drugo predavanje naslovio je “Crkveno zajedništvo među prezbiterima ostvareno po načelu pravičnosti i solidarnosti”. Pred kraj drugog predavanja skupu se pridružio i apostolski nuncij u Beogradu nadbiskup Orlando Antonini, kojemu je dobrodošlicu izrazio nadbiskup Hočevar.
Nakon ručka i odmora, susret je nastavljen molitvom Večernje, a zatim su se biskupi i svećenici pridružili vjernicima u svetištu “Marije Pomoćnice kršćana” gdje je bio zajednički program. Hodočasnici su u prijepodnevnom programu također u dvije jezične skupine najprije upoznali Marijanski svećenički pokret koji su im predstavili o. Mato Anić, DI, odnosno vlč. Zoltan Kovacs. Zatim su zajedno molili krunicu, imali priliku za ispovijed te obavili pobožnost križnoga puta. Uslijedilo je Euharistijsko klanjanje u tišini, a zatim svečana pontifikalna misa koju je predvodio nuncij Antonini u zajedništvu s prisutnim biskupima i svećenicima, uz sudjelovanje više đakona.
Na početku mise sve je pozdravio biskup domaćin Penzeš. Prigodne homilije održali su nadbiskup Srakić, na hrvatskom i biskup Nemeth na mađarskom jeziku. Na misi je pjevao zbor “Pro musica” iz Subotice pod ravnanjem Csabe Pasko, regens chori subotičke katedrale, a nastupio je i puhački quintet “Bras”, komorni zbor “Sv. Terezija” a solo dionice pjevali su Emina Tikvicki i Marton Komar dok je za orguljama bio Saša Grunčić. Euharistijskom slavlju nazočili su i predstavnici mjesnih vlasti. Molitve vjernika na jezicima biskupije predmolili su predstavnici Hrvata, Mađara, Slovaka, Nijemaca a jedan zaziv bio je i na rumunjskom jeziku. U prikaznoj procesiji mladi odjeveni u narodne nošnje različitih naroda prinijeli su darove a svaki biskup dobio je na dar sliku sv. Ivana Vianneya, utisnutu na drvo. Na kraju mise apostolskog nuncija pozdravio je nadbiskup Hočevar, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije Sv. Ćirila i Metoda, zahvalivši mu što je došao na slavlje. Izrazio je želju da se slični susreti ubuduće održavaju svake godine u drugoj biskupiji. Ujedno je zahvalio biskupu domaćinu i svim drugim organizatorima na čelu s rektorom svetišta Arpadom Verebelyom a sve okupljene pozvao je da po osobnom Papinu izaslaniku na tom slavlju mons. Orlandu Antoniniju izraze zahvalu za Svećeničku godinu te puno zajedništvo i solidarnost s papom Benediktom XVI. “S njime smo u molitvi, u velikoj nadi da Crkvu vodi na nove putove svjedočenja. I mislim da svi možemo, braćo i sestre, nagraditi jednim pljeskom papu Benedikta XVI. za njegovu ljubav prema nama i želju da bismo ga mogli među nama pozdraviti”, zaključio je nadbiskup Hočevar. Na kraju slavlja apostolski nuncij izrazio je radost što se prvi put dogodio takav međubiskupijski susret. “Iznenađen sam molitvenim i meditativnim ozračjem koje sam ovdje osjetio. Rado ću prenijeti Svetom Ocu sve ono što je nadbiskup Hočevar ovdje u Vaše ime izrazio”. U obraćanju svećenicima podsjetio je na nakane koji su Papu vodile pri proglašenju Svećeničke godine. Ukazao je zatim na lik sv. arškog župnika Ivana Vianneya, kojega je Papa stavio kao uzor suvremenim svećenicima i pozvao ih da rastu u svetosti, jer “od duhovnog savršenstva svećenika, ponajviše ovisi učinkovitost njihove službe”. Suvremeni svećenik mora biti prije svega “svjedok Božje ljubavi prema svakom čovjeku. On nije tek službenik, nego čovjek obilježen plamenom Duha. Prije nego je postao “osvajač”, svećenik je od Krista “osvojen”, rekao je nuncij i dodao: “Svećenik treba biti čovjek radosti, radosti prožete dobrotom, koja izvire upravo iz sigurnosti da ga Bog ljubi i da je on djelitelj Božje milosti”. “Svećenik mora biti čovjek uvijek u darivanju, koja se ne štedi… ne treba se nikada povlačiti, jer računa na Onoga koji sve može kao što je sv. Pavao rekao: Sve mogu u onome koji me jača”. Zatim je sve sudionike toga jedinstvenog slavlja, pozvao na molitvu za Crkvu i za Svetoga Oca, osvrćući se na aktualna događanja: “Potreba ‘duhovne savršenosti’ svećenika danas se pokazuje neophodnom više nego ikad, u svjetlu poteškoća u svijetu, naglašenim eksplozijom medijske kampanje o spolnom zlostavljanju od strane klerika na Zapadu, koja pak predstavlja uzbunu i upozorenje za sve crkvene ljude u svijetu, jer svugdje oni mogu pasti ako se ne sačuvaju na visokoj osobnoj razini. Neka ova Godina svećenika, koju je htio Benedikt XVI., posluži za još veće posvješćivanje određenih pogrešaka iz prošlosti, za čišćenje mnogih naših kompromisa sa svijetom, za postizanje transparentnosti i svjetlosti, te za potpunije i bolje razumijevanje naravi našeg svećeništva i službe koja iz njega proistječe”.