Ruski Krstur, (IKA) – U Ruskom Krsturu u Srbiji održan je od 19. do 23. travnja susret Isusovih malih sestara istočnog obreda u Europi. Na susretu su se uz domaće male sestre okupile i male sestre iz Poljske, Kostomloty (granica s Bjelorusijom) i iz Grčke, iz Giannitse pored Soluna te male sestre iz Beograda. Smisao susreta malih sestara istočnog obreda je u dijeljenju radosti i izazova produbljujući pripadnost Crkvi istočnog obreda. Istaknule su važnost ponizna i u poštovanju izražena traženja. Tim više što nijedna od sudionica nije u njoj rođena. Svaka je u istočni obred i duhovnost ulazila s radošću otkrivanjem njegove ljepote i dubine. Drugi dan susreta župnik o. Mihajlo Malacko služio je liturgiju u kapeli malih sestara. Nakon euharistije istaknuo je da Crkvu istočnog obreda vidi kao šansu na putu jedinstva Crkve, imenujući teškoće, izazove i svjetla na tom putu bivajući aktivnim subjektima. “Crkva koja ne traži jedinstvo nije Crkva.” Pozvao je male sestre da budu u “disanju Trojstva gdje je jedan Bog, jedan Isus i jedna Crkva.” Posljednji dan susreta u petak 23. travnja male sestre su s Božjim narodom hodočastile u svetište Presvete Bogorodice u Vodici, gdje je arhijerejsku liturgiju služio apostolski egzarh Đuro Đuđar.
Bratstvo Isusovih malih sestara nakon što je godine 1939. rođeno u Alžiru, na stopama malog brata Karla (Charles de Foucauld) među nomadima već je od 1949. prisutno na Bliskom istoku. Mala sestra Magdalena, njihova utemeljiteljica, smatrala je važnim da živeći na Bliskom istoku male sestre pripadaju istočnom obredu i Istočnim Crkvama. Bratstvo Isusovih malih sestara od 1949. do 1961. godine pripada Kongregaciji za Istočne Crkve. Mala sestra Iva iz Egipta, koptskog obreda, napisala je: “Koliko je mala sestra Magdalena razumijevala probleme i patnje kao i bogatstvo i vitalnost Bliskog istoka toliko je i Istok uzvratio s velikodušnim gostoprimstvom, unutarnjim i vanjskim”. Tako je 1961. godine 11 zajednica malih sestara u istočnom obredu: armenski u Libanonu, kaldejski u Iraku i Iranu, koptski u Egiptu, melkitski u Izraelu, Jordanu, Libanonu i Siriji, sirijski u Iraku, te bizantski u Grčkoj i gez u Etiopiji. Od 1961. godine Bratstvo Isusovih malih sestara pripada Kongregaciji za posvećeni život. Tom prilikom mala sestra Magdalena objašnjava njenu najdublju čežnju “jedinstva u ljubavi među svim narodima, svim rasama, svim kršćanima, svim obredima”. Prvo bratstvo bizantsko slavenskog obreda osnovala je mala sestra Magdalena u Ruskom Krsturu godine 1969. zahvaljujući prisutnosti male sestre Marije Melanije, rodom iz Ruskog Krstura. A u Poljskoj, Kostomloty, i u Grčkoj, u Giannitsi, male sestre su od godine 1985.
Male sestre su se u tijeku susreta nadahnjivale među ostalim i promišljanjima malih sestara iz Libanona: “Kako ujediniti moj život? Monah, monahinja na Istoku je cjelovita, nepodijeljena osoba. To naravno zahtijeva i sredstva i Bratstvo nam ih daje: molitveno čitanje Sv. pisma, jutarnja molitva srca, molitva klanjanja u tišini, samoća, tišina, tjedni pregled života u zajednici, povlačenje u ‘pustinju’… Sve to nam pomaže bdjeti nad unutarnjom ćelijom, unutarnjom dimenzijom koju živimo u srcu svijeta. Pomaže nam čuvati srce u bdjenju motreći Božju prisutnost i u najmanjim pojedinostima života. U istočnoj tradiciji govori se i o ‘pounutrašnjenom monaštvu’ koji je put svih kršćana. Taj izraz može biti jednako povezan za ‘pustinju’ koju nalazimo u ruskoj tradiciji, s unutarnjom dimenzijom samoće, tišine, molitve, posta, odricanja. To nije put rezerviran samo za monahe, askete, nego hod vjere koji obilježava život i praksu svega Božjeg naroda. Put je to koji oblikuje našu dušu i najdublji identitet, određujući tako poziv istočnog kršćanina i njegov specifičan doprinos Crkvi. Kontemplativna mala sestra je mala sestra koja moli gdje god bila. Pozvana je biti ‘kvasac u ljudskom tijestu’ svjedočeći za Krista koji je njen Uzor, temelj njena života. Potrebne smo stoga da to vrijeme samoće s Bogom bude vidljivo življeno kako bi hranilo sav naš. U srcu našeg modernog života, u srcu gradova, u srcu mnogih aktivnosti, sredstava komunikacije i informacija svih vrsta moguće je susresti Boga i njegovati u nama unutarnju ‘pustinju’ koja je srce kršćanskog identiteta na Istoku, osobiti put koji nas vodi Božjoj blizini.”
Male sestre su međusobno podijelile i svoje napore u integriranju jutarnje i večernje molitve istočnog obreda u njihovim zajednicama u vjernosti obredu, s notom jednostavnosti i u čežnji jedinstva Crkve. Takvi susreti omogućuju im nadalje živjeti u svakodnevici to iskustvo međusobne i konkretne potpore.