Split, (IKA) – Predstavljanje Zbornika radova u čast prof. dr. fra Marijana Mandaca u prigodi 70. obljetnice života i prijevoda Augustinova djela “De Trinitate” (M. Mandac, Augustin: Trojstvo, Služba Božja, Split 2009.) održano je u četvrtak 22. travnja u Pinakoteci samostana Gospe od zdravlja u Splitu. Zbornik naslovljen „Multorum fratrum vehementissima postulatione et maxime tua iussione compulsus…Ponukan najsnažnijim zahtjevom mnogobrojne braće i nadasve Tvojim nalogom” (Augustin) izišao je u izdanju biblioteke Službe Božje i Franjevačke provincije sv. Jeronima – Zadar, a uredio ga je prof. dr. Ivica Raguž, predstojnik Katedre dogmatske teologije i prodekan za znanost na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Zbornik su predstavili dr. Raguž, prof. dr. Marijan Vugdelija i prof. dr. Mladen Parlov, a o prijevodu znamenitoga Augustinova djela govorili su dr. Raguž i prof. dr. Anđelko Domazet, urednik Službe Božje. Program je vodio fra Domagoj Runje, a u glazbenom dijelu programa nastupio je Zbor franjevačkih bogoslova pod vodstvom fra Mile Ćirka.

Navodeći brojne grčke i latinske crkvene oce i njihova djela koja je Mandac preveo od „Duha Svetoga” Bazilija Velikoga, Atanazijeva „Pisma o Kristu i Duhu”, Tertulijanova „Spisa o Krstu”, „Velike kateheze” i „Spisa o Djevičanstvu” Grgura iz Nise, Origenova „Počela”, Ambrozijeva „Otajstva i tajne”, preko djela Ciprijana, Augustinova „Trojstva”, „Govora” Leona Velikoga, Jeronimova „Tumačenja Matejeva evanđelja”, Zlatoustove „Krsne pouke”, pa do djela Ćirila Aleksandrijskoga, Teodoreta Cirskoga, „Crkvene povijesti” Euzebija Cezarejskoga, „Mistagoških kateheza” Ćirila Jeruzalemskoga, „Teoloških spisa i Teoloških pisama” Grgura Nazijanskog i drugih, dr. Raguž je istaknuo da sve „navedene teologe zajedno s nekim njihovim djelima s pravom možemo nazvati divovima kršćanstva. Svojom teološkom mišlju i duhovnošću udarili su temelje Crkve. Od tada oni postaju kriterij istinske duhovnosti i teologije”. Veliki teolozi i duhovni pisci poput Rahnera, Congara, de Lubaca, Balthasara, Bernarda, Rikarda, Tome i Bonaventure uvijek su se nadahnjivali mišlju crkvenih otaca, koja trajno ostaje svježa, koju bismo mogli nazvati, kako je rekao dr. Raguž, „’theologia perennis’ zbog niza razloga: spoja teologije i duhovnosti, jer kod njih teologija nikad nije suhoparna, dosadna, racionalistička, egotrip, ali ni duhovnost nije bigotna, strašljiva pred razumom, iskompleksirana teologijom; potom zbog crkvenosti i otvorenosti svijetu, dakle vjernost i ljubav prema Crkvi, ne crkvenjaštvo (moć), nego ljubav, ali istovremeno i otvorenost svijetu, širina duha, razotkrivanje Božje prisutnosti u svemu”. To otkriva i nedavno prevedeno djelo Aurelija Augustina, koje je „nažalost, u hrvatskoj teološkoj javnosti ostalo potpuno nezapaženo, što je gotovo nevjerojatno i svjedoči o teologiji koju rado nazivam umornom”, istaknuo je dr. Raguž naglasivši da je „Trojstvo” sv. Augustina jedno od najznačajnijih djela u povijesti teologije i duhovnosti. Bez nje je nezamisliv nauk o Trojstvu, angelologija, teorija otkupljenja, odnos razuma i vjere, moderna filozofija i pitanje spoznaje, samosvijesti i jezika. Na tomu djelu radio je godinama. Ono je odgovor na mnogobrojna pitanja filozofije, ondašnjih kršćana i teologa, ali i pogana, ono je kritika cjelokupne trinitarne teologije, ali i pokazatelj kako kršćani trebaju biti oštra i pronicava duha, ali istovremeno ponizni. U tom svjetlu dr. Raguž je pozvao nazočne da čitaju sv. Augustina i crkvene oce, koje bi bilo gotovo nemoguće na hrvatskom jeziku čitati da nije bilo, kako je rekao, „strasti, ljubavi i predanosti” fra Marijana Mandaca koji je cijeli svoj život utkao u prevođenje crkvenih otaca. Gledajući njegov golemi prevodilački rad i teološko djelo (28 zasebnih knjiga i 40 studija i članaka u znanstvenim časopisima), usudili bismo se reći, nastavio je Raguž, „da se on ‘zarazio’ ljepotom, dubinom, oštroumnošću i duhovnošću crkvenih otaca. Prijevode mnogobrojnih otaca nije mogao činiti netko hladnoga duha, nezainteresiranoga za Boga, Crkvu i teologiju. U hrvatskoj teologiji svojim je prijevodima crkvenih otaca i drugih teoloških i duhovnih spisa prvih stoljeća ostavio neizbrisiv trag. Mnogi su teolozi svojim promišljanjima i djelima doprinijeli razvoju teologije i duhovnosti, ali nijedno se to djelo ne može usporediti s teološkom i duhovnom mišlju svetih otaca koje nam je svojim prijevodima fra Marijan podario. Skoro da bismo mogli reći da su prijevodi fra Marijana važniji i bit će utjecajniji od mnogobrojne teološke literature koja svake godine ugleda svjetlo dana u Hrvatskoj. I napomenuo bih, fra Mandac nije nikad sebe predstavljao, niti molio da se predstavljaju njegova djela, gotovo ga je trebalo natjerati”. Zbornik koji se sastoji od 16 radova Mandacu znanih i ne znanih teologa (Josip Sopta „Životopis i bibliografija radova fra Marijana Mandaca”, Drago Tukara „Adame, gdje si?”, Mladen Parlov „Žena u misli crkvenih otaca III. st.”, Stjepan Kušar „Ono ništa već je dugo muka razuma”, Ivica Raguž „Molitva kao utješenost i neutješenost Augustinovo pismo Probi”, Ivan Ivanda „Duh i Vatra” Balthasar i Origen, Andrea Filić „Povijesno-teološki kontekst razvoja Kalcedonske diofizitske formule”, Ante Čovo „Milost rada u spisima sv. Franje Asiškoga”, Marijan Vugdelija „Sedmo blaženstvo: ‘Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Mt, 59), Adalbert Rebić „Sveta mjesta u Jeruzalemu i hodočašća u IV. i V. st.”, Nela Gašpar „Nužnost transcendenog utemeljenja solidarnosti među ljudima”, Ivan Bodrožić – Toni Plenković „Kršćanstvo kao filozofija”, Marko Babić „Čitanje sv. otaca u Časoslovu”, Mario Cifrak „Zagrebačka Biblija (1968.)”, Petar Bašić „Tko je autor dubrovačkoga rukopisa ‘Od nasliedovania Isukarstova (1639.)?, Antica-Nada Ćepulić „Sv. Grgur Nazijanski – najveći pjesnik među grčkim crkvenim ocima) uz popratni predgovor te popis njegove bibliografije – „predstavlja stoga jedan skroman, ali iskren dar zahvalnosti na svemu što je učinio za Crkvu u Hrvatskoj, za teologiju, patrologiju i za duhovnost”, istaknuo je dr. Raguž.

Svi su predstavljači istaknuli Mandačev izniman doprinos hrvatskoj teologiji te samoprijegoran rad kao profesora i prevoditelja zaželjevši mu još mnogo godina u zdravlju kako bi nas obdario još kojim prijevodom, a možda i jednom patrologijom za hrvatsko područje tj. sintezom svoga patrološkog rada. Na kraju je riječ zahvale svima koji su sudjelovali u ovoj, kako je rekao, „duhovnoj gozbi za crkvene oce”, uputio sam slavljenik fra Marijan Mandac. Vidno ganut u svojoj prepoznatljivoj skromnosti istaknuo je da je on to sve radio s „guštom i od gušta” bez ikakvoga tereta ali je zato svjestan tereta koji su podnijeli drugi te je zahvalio na silnom trudu koji su uložili priređivač Zbornika, a nadasve urednik Službe Božje, koji je Mandačeve rukopise morao pretipkavati u računalo i pripremiti za tisak izrazivši nadu da će i ova večer kao i Zbornik radova „dragulja” te njegovi prijevodi usredotočiti pozornost svih ne na njega nego na crkvene oce. Svi su nazočni, među kojima je bio i pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Drago Šimundža te kolege profesori s KBF-a u Splitu i studenti, fra Marijanu zahvalili dugim i gromoglasnim pljeskom.