Osijek, (IKA/TU) – Svečano uskrsno misno slavlje đakovačko-osječki nadbiskup i metropolita Marin Srakić predvodio je 4. travnja u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla, u koncelebraciji sa župnikom mons. Adamom Bernatovićem, župnim vikarom Ivanom Đakovcem, đakonom Ivicom Tušekom i tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Robertom Jugovićem. U euharistijskom slavlju, umjesto klasičnog pokajničkog čina, nadbiskup je vjernike poškropio blagoslovljenom vodom kako bi primili oproštenje grijeha i pripravili se na proslavu vazmenog bogoslužja, a cijelo slavlje svečanim liturgijskim pjevanjem obogatio je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura.
“Danas želimo izmoliti od Gospodina milost da uzmognemo otkriti da je uskrsnuće Isusa Krista centralna, sastavna i odlučna činjenica naše vjere. Da Krist nije uskrsnuo ne bi bilo naše kršćanske vjere niti Crkve. Kako onda u srcu ne osjetiti gorčinu kad vidimo kako za tolike kršćane blagdan Vazma-Pashe, pa i sama činjenica Pashe nema više onu glavnu važnost, nema središnje mjesto koje joj nužno pripada na temelju životnog odnosa koji postoji između Isusova uskrsnuća i kršćanske vjere”, pitao je nadbiskup Srakić na početku svoje homilije i rekao da je Uskrs postao praznik koji će isprazniti džepove i nutrinu te je danas više nego ikada potrebno učvrstiti uvjerenje da je Pasha u središtu naše vjere, da bismo je mogli izraziti odlučno u životu Crkve i kršćanina.
Govoreći evanđeoskom tekstu i Petru i Ivanu koji trče do Isusova groba nadbiskup Srakić je rekao: “Tako je znakovita ta jutarnja trka dvojice apostola! I po svojoj uzbuđenosti i po tjeskobi ona je simbol hoda svakog čovjeka prema vjeri u otajstvo Krista. U toj avanturi je na neki način opisana avantura svakog vjernika, a i naša. ‘Trčahu obojica zajedno’ piše evanđelista: jedan dolazi prije, drugi kasnije; ali obojica, iako u različitim vremenima, dolaze na cilj. Tako se razlikuju naši putovi vjere, neko trči brže, netko sporije, a na kraju krajeva ako želi čovjek ostati otvoren prema Bogu stiže do svoga cilja. Izričita vjera Ivana evanđeliste, učenika kojega je Isus ljubio, postaje uzor pravoga vjernika u Isusa, umrlog i uskrslog: ‘i vidje i povjerova’. I Petar će povjerovati na temelju kasnijih Isusovih ukazanja i vazmenih susreta s njim. Tako i drugi apostoli i svi oni – muškarci i žene, pojedinci i skupine, kojima će se ukazati Isus raspeti i uskrsli. Tako će to slijediti i druge generacije. Mi nećemo vidjeti Isusa uskrsloga ali ćemo vidjeti znakove, a ti znakovi su svjedočanstvo onih koji su ga u sebi doživjeli”, rekao je nadbiskup i pojasnio da je težina i zahtjev današnjeg blagdana vidjeti znakove, doživjeti znakove, otvoriti se tim znakovima i postati svjedok.
“Koju vjeru mi ispovijedamo?”, pitao je nadbiskup Srakić i nastavio: “Vjeru koju smo primili od drugih, a koja je za nas ujedno i milost Božja. Primili smo je najčešće od naših roditelja. Mi koji smo završili teologiju, škole o bogoslovskim crkvenim istinama, od koje vjere živimo – one koju smo primili od svoje obitelji u kojoj smo stasali. Tako i mlade generacije. Što će one prenijeti budućim generacijama? Samo ono što budu u znaku vidjeli na nama, što mi svjedočimo. Zato kažemo da je Uskrs najveći blagdan naše vjere, istodobno kažemo da je to velika obaveza svakoga od nas.”
Dolazak na misu znak je u kojem prepoznajemo Krista raspetoga i uskrsloga, te je to čin vjere koji želimo potvrditi sebi i drugima, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup i zaključio: “Neka uskrsno otajstvo ne prestane sutra, za tjedan dana ili pedeset dana nego neka to bude sadržaj našega života. Znam, nije lako ostati na crti Isusa raspetoga i uskrsloga, vidjeti u praznome grobu da nešto novo počinje, ali to je naš uskrsli život. Mi u toj praznini osjećamo da nije sve propalo, da je tu onaj koji je ustao iz groba i koji je potvrdio – smrt nema zadnju riječ, zadnju riječi ima ljubav. Neka doista život, ljubav, radost sloboda djece Božje bude sadržaj naših čestitaka i izraz moje čestitka svima vama, ne samo vjernicima ove župe Sv. Petra i Pavla, nego svim Osječanima i cijeloj nadbiskupiji đakovačko-osječkoj.”