Osijek, (IKA/TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić slavio je Misu večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla, pojasnivši da je otkada je uz Đakovo Osijek postao susjedištem Đakovačko-osječke nadbiskupije, a uz đakovačku katedralu župna crkva Sv. Petra i Pavla počašćena nazivom konkatedrale, razumljivo da neke svečanosti i svečana euharistijska slavlja u Osijeku predvodi nadbiskup. Slavljem Mise posvete ulja u Đakovu, a Mise večere Gospodnje u Osijeku, nadbiskup Srakić iskazao je ljubav i poštovanje prema svećenicima i vjernicima i sjedišta i susjedišta nadbiskupije. Na prvi Veliki četvrtak Isus je ostavio svoju najvažniju zapovijed, zapovijed ljubavi i simboličnim gestom pokazao je da voli svoje učenike, započeo je misno slavlje nadbiskup Srakić, a u homiliji istaknuo da je potrebno vratiti se u dvoranu posljednje večere, jer možda smo razočarani svijetom i mnogima, ali ne Bogom jer nas razočaranje treba voditi prema Kristu koji daje smisao života. “Na smrtnom času položit ćemo svoj ispit iz ljubavi. Ako se u ljubavi budemo vježbali, vječno ćemo živjeti u njoj. Svaki puta kad ovdje na zemlji ljubimo samo sebe, promašujemo dio svog života i sudbine svijeta. Samo su dvije vrste ljubavi: ljubav samoga sebe i ljubav prema Bogu i bližnjem”, rekao je nadbiskup i pojasnio da je ljubav stvorena da izlazi iz čovjeka i prilazi drugome, no kada ostaje u čovjeku ona vene, trune i umire. Sebeljublje je ukradena ljubav, namijenjena drugima, iz koje niče ljudska nevolja i stvara ljudsku bijedu, a sve čovjekove muke i patnje su neutažena glad za ljubavlju. “Mi bismo htjeli da i današnja euharistija i svaka sveta misa budu ‘blagovanje Gospodnje večere a ne blagovanje vlastitog suda’, a Isus nas je, pranjem nogu učenicima, upozorio koji je temeljni uvjet – služenje drugome, ljubav prema bližnjemu. Služba ljubavi izvršena i prihvaćena rađa zajedništvo, stoga treba poniznosti ne samo za ‘služenje’, nego i da dopustimo da nam drugi služe, da prihvatimo vlastitu stvarnost”, rekao je nadbiskup.
“Neka po nama ljubav barem malo prožme sva područja života, sve slojeve društva, sve gospodarske i političke sustave, sve zakone, sve ugovore, sve naredbe. Neka prodre u urede, tvornice, gradske četvrti, kuće, kina, plesne dvorane; neka uđe u ljudska srca i neka nikad ne zaboravimo da je bitka za bolji svijet borba za ljubav i služba Ljubavi. Mi ćemo se vratiti kući. Kako će oni koji nikada ne zađu u crkvu naći Gospodina? Oni koji ne idu u Crkvu neće u Presvetoj Euharistiji naći Gospodina. Oni će ga susresti u nama, u onoj mjeri u kojoj naši čini, naše riječi i naše geste budu živi izričaj Kristove prisutnosti u nama”, potaknuo je nadbiskup vjernike.
Misno slavlje nastavljeno je ponavljanjem čina koji je Isus učinio u dvorani Posljednje večere svojim učenicima. Nadbiskup Srakić uz pomoć đakona Ivice Tušeka, oprao je noge dvanaestorici župljana osječke župe sv. Petra i Pavla te tako slijedio Isusov primjer i dao primjer služenja u ljubavi uz prigodan napjev Mješovitog konkatedralog zbora, pod ravnanjem s. Branke Čutura, “Gdje je ljubav, prijateljstvo”. Nakon pričesti pod obje prilike i popričesne molitve, nadbiskup Srakić je s koncelebrantima župnikom mons. Adamom Bernatovićem, vlč. Većeslavom Tumirom, vlč. Robertom Jugovićem, župnim vikarom Ivanom Đakovcem i đakonom Ivicom Tušekom, u procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar. Nakon kratkog klanjanja, svećenici s nadbiskupom u tišini su napustili bogoslužni prostor, a vjernici su ostali u klanjanju koje je predvodio sveučilišni kapelan i jedan od koncelebranata o. Arkadiusz Krasicki, prisjećajući se tjeskobe koju je Isus prolazio u Getsemanskom vrtu.