Zagreb, (IKA) – Međunarodni simpozij “Recesija i otpuštanja – gospodarstveni, etički, psihološki i religiozni vidici” održan je 26. ožujka na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, u organizaciji Centra za poslovnu etiku.
Nakon uvodne riječi moderatorice Nede Rogošić održana su izlaganja koja će ujedno biti objavljena u zborniku, kao nastavak niza publikacija Centra: Ivan Koprek Rad – bitni čimbenik ljudskosti; Lucija Barjašić: Odgovornost socijalne države u vrijeme recesije; Ivan Tomljenović: Apologeti neoliberalnog kapitalizma u medijskom prostoru Republike Hrvatske o odgovornosti za gospodarsku recesiju u nas i načinu izlaska iz nje; Petar Balta: Etičke dvojbe (ne)otpuštanja djelatnika u svjetlu socijalne enciklike Caritas in veritate i na primjeru (studiji slučaja) tvrtke Reell Precision Manufacturing; Krešimir Sever: Moraju li radnici gubiti posao u vrijeme recesije; Josip Milić: Recesija i otpuštanja na mikro i makro prostoru; Anđelko Akrap: Prepreke braku i djeci zaposlenih žena; Rebeka Šimunković: Žene u vrijeme recesije i otpuštanja; Mijo Nikić: Emocije uzrokovane gubitkom posla; Marina Jurčić: Gubitak posla – stres – imunitet organizma; Križo Katinić, Luka Maršić: Psihičke tegobe i gubitak radnog mjesta; Jasminka Domaš: Židovska etika, business i recesija; Ratka Jurković: Promišljanja o recesiji i otkazima iz perspektive tibetskog budizma.
Centar za poslovnu etiku postoji od 2004. godine, i od tada gradi ugled jake znanstvene organizacije koja se zauzima za unaprjeđenje poslovne etike kao znanstvene discipline i primjenu etičkih načela u svakodnevnom poslovnom i osobnom životu. Simpozij „Recesija i otpuštanje” šesti je u nizu u organizaciji Centra. Negativne promjene globalno i lokalno utjecale su na gospodarski sustav, sve zajedno pretočene u sveobuhvatan pojam recesija. Recesija u privrednoj aktivnosti popraćena je istodobnim pogoršanjem opće ekonomske klime koja ima negativan odraz u mnogim segmentima poslovanja. Posljedice te “klime” odražavaju se na poslodavce, zaposlenike, politike i procese unutar poslovanja, zbog kojih su sve češća otpuštanja. Otkaz je bio polazište promišljanja smjera i dosega posljedica koje pogađaju pojedinca, obitelj, poslovne subjekte i na kraju i širu društvenu zajednicu. Simpozij je bio multidisciplinaran, te su u izlaganjima izneseni rezultati istraživanja s naglascima na različite aspekte – gospodarske, religijske, zdravstvene, psihološke, ekonomsko-demografske. Cilj simpozija bio je osvijetliti problematiku iz različitih perspektiva, utvrditi razmjere, posljedice i suočavanje s istim, pozitivno i negativno, a sve zbog iznalaženja novih odnosno djelotvornih mehanizama suočavanja s nezaposlenošću i ostalim uzročno-posljedičnim relacijama recesije. U raspravi su doneseni zaključci o suženim mogućnostima u rješavanju problema velikih razmjera, o potrebama stvaranja osjetljivosti za najugroženije, za budućnost potreba stvaranja mjesta za psihološku potporu za razvijen osjećaj bespomoćnosti, o potrebi prevencije suočavanja s stresom sve većom upotrebom farmakoloških supstanci itd. Pitanje politike zemlje znanja, zašto se povratom poreza građanima za dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju čovjek konkretno ne potiče povratom poreza i za tu namjenu. Rasprava se razvila u smjeru poslodavac-država-radnik u kontekstu ljudskog dostojanstva, pitanja za koje društvene skupine nema predstavnika u iznalaženju rješenja njihovih problema, primjeri i konteksti tvrtki koje ne otpuštaju radnike, strah i razmjer utjecaja posljedica donesenih odluka kroz matematičku kalkulaciju troška i dobiti.