Stara Gradiška, (IKA) – Na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika Požeške biskupije, 26. ožujka, u Staroj Gradiški posvećena je nova župna i spomen crkva, sagrađena pokraj zgrade nekadašnjeg zatvora. Svečanost slavlja posvete počela je procesijom iz zgrade obližnje osnovne škole u kojoj su pored predstavnika župe bili đakoni, više od stotinu svećenika te biskupi na čelu s apostolskim nuncijem nadbiskupom Mariom Robertom Cassarijem i đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Marinom Srakićem, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije te mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem. U procesiji su još bili biskupi banjolučki Franjo Komarica, vojni Juraj Jezerinac, varaždinski Josip Mrzljak, srijemski Đuro Gašparović, sisački Vlado Košić, križevački Nikola Kekić, bjelovarsko- križevački Vjekoslav Huzjak; pomoćni biskupi vrhbosanski Pero Sudar, đakovačko-osječki Đuro Hranić i zagrebački Ivan Šaško, te predstavnici više biskupija i nadbiskupija.
Pred zatvorenim vratima crkve procesiju su dočekali brojni vjernici s pjesmom. Slijedio je čin predaje crkve od strane Odbora za izgradnju crkve na čelu s mons. Josipom Devčićem, arhitekta Ivana Prtenjaka i predstavnika izvoditelja radova tvrtke Presoflex gradnja biskupu Škvorčeviću.
Arhitekt Prtenjak predstavio je novoizgrađenu crkvu koja je zamišljena kao arhitektonski sklop koji stvara novo urbano žarište u Staroj Gradiški. Crkva se sastoji od četiri različita arhitektonska elementa koji čine jednu skladnu prostornu cjelinu. To su: urbani trijem, sakralni prostor s galerijom i korom, spomen prostor žrtvama te zvonik. Glavni urbani element je veliki trijem u obliku elipse. Taj trijem, kao arhitektonski prostor povezuje unutarnje i vanjske sakralne prostore, crkvu i spomen-prostor. U njemu su predviđene i postaje križnog puta, objasnio je Prtenjak.
Na početku slavlja biskup Škvorčević podsjetio je kako se u Požeškoj biskupiji na taj dan slavi Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Vi ste se, draga braćo svećenici Požeške biskupije, u skladu sa svojim programom Svećeničke godine, okupili u Staroj Gradiški da biste pokraj zgrada nekadašnjeg zatvora u kojem je tijekom komunističkog vremena tamnovalo više od dvjesto pedeset svećenika s drugim brojnim zatočenicima savjesti, prinijeli Bogu molitvu, iskazali poštovanje prema svima ubijenim, progonjenim, ponižavanim i osuđivanim svećenicima, žrtvama komunističkog progona. Radujem se što to možemo učiniti u novoj župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela, izgrađenoj šezdeset i dvije godine nakon nasilnog razaranja stare župne crkve po nalogu istih komunističkih vlasti, a koju su bili prisiljavani rušiti i zatočeni svećenici, istaknuo je biskup, zahvalivši Odboru za izgradnju nove crkve. Dodao je da nije bila namjera graditi veliku crkvu, nego primjerenu potrebama župe, te se ona u svojoj suzdržanosti nenametljivo ugnijezdila između nekoć zatvorskih i stambenih zgrada, da svojom bjelinom, arkadama i vertikalom zvonika bude poput traga svjetla što iz Božje onostranosti ulazi u sumorno sivilo ljudskog zla, koje kao da još uvijek na neki način progovara iz ovih zgrada, u kojima još odjekuju vapaji bola, uzdasi poniženih, obespravljenost progonjenih svećenika, političkih zatvorenika i drugih žrtava.
Ova crkva kao da želi sabrati i pamtiti sve ono teško i mučno što se ovdje dogodilo, i na oltaru sjediniti to s Isusovom žrtvom ljubavi, pobjednicom nad zlom i smrću. Ugrađujemo u taj žrtvenik dio smrtnog tijela bl. Alojzija Stepinca, kao snažno svjedočanstvo kako vjernost Bogu i njegovoj ljubavi, snaga Duha u našoj tjelesnoj prolaznosti i slabosti može pobijediti zlo. Neka ova crkva bude mjesto svećeničke molitve za ubijenu i progonjenu subraću u teškim vremenima kušnje, čijoj žrtvi dugujemo svoju slobodu i dostojanstvo, kazao je požeški biskup te čestitao starogradiškim župljanima na strpljivom podnošenju prezira, kojem su bili izloženi kad im je bila razorena župna crkva, i na ustrajnosti da tijekom brojnih godina u teškim uvjetima svjedoče svoju vjernost Bogu. Ujedno je čestitku uputio i svećenicima Požeške i drugih biskupija u Hrvatskoj i Hercegovini, koji su na poticaj svojih biskupa posvjedočili solidarnost s progonjenom braćom svećenicima i pomogli Požeškoj biskupiji da njima na spomen izgradi tu župnu crkvu. Zahvalu je uputio i svim biskupima nazočnim na slavlju kao i provincijalima i provincijalkama. Kao i svima onima koji su svojom dobrotom omogućili izgraditi ovu crkvu: Općini Stara Gradiška na čelu s načelnikom Velimirom Paušićem za dodijeljenu lokaciju; Hrvatskoj vojsci koja je zauzimanjem brigadnog generala Mladena Mikolčevića očistila građevinsko zemljište od ruševine a dobrotom pukovnika Ivice Pejakovića, zapovjednika požeške vojarne, dala svoj doprinos slavlju; tvrtki Presoflex Gradnja d.o.o. iz Požege koja je izvela radove; graditelju orgulja Wolfgangu Eisenbarthu iz Passaua koji je darovao orgulje za crkvu; svećenicima biskupije, župljanima i političkim zatvorenicima za darovana zvona.
Dok se sa svima vama radujem novoizgrađenoj crkvi, sa svom iskrenošću i poniznošću srca želim na Dan čišćenja povijesnog pamćenja u Požeškoj biskupiji zajedno s vama izraziti duboku žalost i osudu rušenja katoličkih, pravoslavnih i židovskih sakralnih objekata na ovim prostorima, osobito za vrijeme i nakon drugoga svjetskog rata kao i u Domovinskom ratu. Pridružujemo se glasu hrvatskih biskupa koji su na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem u Pismu Poglavniku od 20. studenoga 1941. godine kao i u drugim prigodama osudili nasilje nad pravoslavnima i rušenje njihovih svetinja. Pastirska riječ hrvatskih biskupa nije bila bez odjeka. Kao primjer navodim Đuru Ivančića, onodobnog načelnika moga rodnog mjesta Davor, koji se suprotstavio nasilju i sačuvao ondje pravoslavnu crkvu od rušenja.
Ovom prigodom s jednakom žalošću osuđujemo i rušenje pravoslavnih crkava za vrijeme Domovinskog rata, kao i razaranje katoličkih crkava na području koje je u ono vrijeme bilo pod srpskom vlašću. Još uvijek su vidljivi tužni tragovi koje je od 1991. do 1995. ostavila vlast tzv. SAO Krajine, razaranjem svih katoličkih župnih crkava koje su se našle u njezinom okviru, od Voćina do Jasenovca i Stare Gradiške, većine kapela i župnih stanova. Dok još uvijek liječimo te rane, danas u Staroj Gradiški, na ovom teškom ali časnom mjestu ponavljamo i usvajamo evanđeosko načelo za koje se usred rata zauzimao kardinal Franjo Kuharić: Ako tko razori tvoju kuću ili crkvu, ti njegovu čuvaj! Ne dopusti da te zlo izazove, uplete u svoje mreže te postaneš gubitnik i žrtva. Neka Gospodin primi pokoru našu, usliši nam molitvu i poštedi od razorne moći zla, istaknuo je biskup Škvorčević, koji je potom ključeve crkve predao župniku Josipu Vračariću, koji je tada otvorio vrata crkve za slavlje njezine posvete.
U propovijedi je nadbiskup Srakić podsjetio na tešku prošlost stanovnika Stare Gradiške, posebno na zatočenike zatvora koji su izdržavali nezasluženu kaznu kao i u povijesti nezabilježeno rušenje katoličke crkve u čemu su morali sudjelovati i sami svećenici. Vjerujemo da su ti svećenici i drugi vjernici u sebi govorili parafrazirajući Isusove riječi: “Razorite ovaj hram, ali će ga vjerni puk opet sagraditi”. Kasnije generacije ponavljale su riječi Izraelaca u babilonskom sužanjstvu: “Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim. Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.” I doista, na mjestu stare na inicijativu biskupa Škvorčevića, uz potporu i doprinos svećenika i vjernika Požeške biskupije, kao i svećenika drugih biskupija i redovničkih zajednica te brojnih drugih donatora, zablistala je nova crkva u još većem sjaju. U ovom trenutku našom dušom prolaze isti osjećaji kao Izraelcima kada su nakon povratka iz babilonskog sužanjstva obnovili oštećeni i zapušteni hram, istaknuo je nadbiskup Srakić, koji je potom objasnio značenje crkve, hrama Božjeg te podsjetio vjernike na zaštitnika njihove župe i crkve sv. Mihaela Arkanđela.
U današnje vrijeme moramo povjeriti ne samo župu nego i cijelu domovinu Hrvatsku onome koji nosi ime Mihael, tj. “Tko je kao Bog”. Nakon što smo stekli samostalnu Hrvatsku domovinu i slobodu u njoj, sada tu slobodu valja čuvati i dalje izgrađivati na zdravim gospodarskim i duhovnim, kulturnim i prosvjetnim, političkim i kršćanskim vrijednostima. Naime, svi sustavi koji su počivali na pogrešnim temeljima, na svjetonazorima koji čovjeka otuđuju redom su nestajali, upozorio je nadbiskup Srakić, koji je najavio kako će se u oltar crkve ugraditi moći bl. Alojzija Stepinca. Ista ideologija koja je njega nevinoga osudila, rušila je naše svetinje. On nije gubio pouzdanje, naprotiv, pouzdao se u Gospodina i u moćnu zaštitu odvjetnice hrvatskog naroda, Majku Božju. Neka prisutnost njegovih zemnih ostataka bude poruka iz prošlosti i poziv na izgradnju budućnosti koju je on naviještao, koju je on svjedočio, poručio je nadbiskup Srakić.
Nakon propovijedi slijedilo polaganje blaženikovih moći u oltar crkve te posveta i pomazanje oltara. Na kraju slavlja zahvalu za novu župnu crkvu uime svih župljana izrekla je djevojka Mihaela Matokanović. Godine 1948. su nam srušili župnu crkvu. Zapravo, pokušali su nam srušiti Crkvu. Rušenje građevine bilo je simbol, vjerujemo da su htjeli porušiti puno više. Srušili su crkvu od kamena, ali ne i Crkvu u ljudima. Stoga hvala svim svećenicima koji su bili župnici u našoj župi. Njihovu vjernom služenju možemo zahvaliti što nikad nismo postali župa u kojoj je Crkva porušena. Zbog njihove predanosti Bogu, bilo nam je kao da katedralu imamo, istaknula je Matokanović. Zahvalila je svima što župa opet ima crkvu, a ponajviše biskupu Škvorčeviću koji je pokrenuo njezinu izgradnju. Ljepoti misnog slavlja veliki doprinos dao je i župski zbor sv. Cecelije iz Davora pod ravnanjem požeškog katedralnog orguljaša Alena Kopunovića Legetina.