Gospić, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović uputio je korizmeno-uskrsnu poslanicu “Biti s narodom i za narod”. Imajući u vidu desetu obljetnicu svoje biskupije i aktualnu Svećeničku godinu, biskup je u poslanici istaknuo više svećeničkih uzora s područja Gospićko-senjske biskupije, kako bi se vjernici bolje upoznali što je svećenik značio na tim prostorima i što bi danas trebao značiti. Prikazao je pet svećeničkih likova od kojih je svaki bio svjetlo u svom vremenu i prostoru te se isticao vrlinama. Biskup izdvaja popove glagoljaše kao narodne svećenike koji nisu uzmicali ni pred plugom, motikom, kosom i vinogradskim poslovima i na poseban način senjskog svećenika i kanonika Blaža Baromića (Vrbnik, poslije 1440. – Senj, poslije 1505.) koji je krajem 15. stoljeća u Senju otvorio glagoljsku tiskaru. Zatim govori o popu Marku Mesiću (Brinje, oko 1640. – Karlobag, 1713.), osloboditelju Like od Turaka i narodnom vođi, koji ne samo da je gradio i obnavljao crkvene građevine, nego i izgrađivao živu Crkvu o čemu svjedoči njegov zapis: “Ali je ovo crikva živa kamo ja idem i potribuje okolo onih duš truditi se više nego li oko crikve (od kamena), koju kada je početa oće se i sveršiti.” Treći svećenički lik je Šime Starčević (Veliki Žitnik, 1784. – Karlobag, 1859.), koji je cijeli život bio obuzet mišlju da je kulturna razina naroda ovisna o njegovoj jezičnoj kulturi, odnosno književnosti. Fran Binički (Mušaluk, 1875. – Lički Osik, 1945.) predstavljen je kao branitelj od suvremenih zabluda i jedan od bližih suradnika biskupa Antona Mahnića. Biskup uočava kako na hrvatskim prostorima teško da je koja osoba jasnije prozrela opasnosti koje sa sobom donosi liberalizam pod plaštem slobodarstva, tj. oslobađanja od vjere i predaje pa i od svih etičkih i moralnih normi. Poučavatelj u bogoslužju i mučenik svoje službe Dragutin Kukalj (Crikvenica, 1899. – Gospić, 1945.) sljedeći je uzor koji se trudio da narod što bolje upozna svete obrede i sudjeluje u njima. Uz Dragutina Kuklja biskup nabraja i ostale svećenike, žrtve totalitarističkog režima na području današnje biskupije: Dragutin Fifka (1890.-1943.), Stjepan Gabrić (1912.-1947.), Vjekoslav Gržanić (1902.-1943.), Ivan Juraić (1884.-1942.), Ladislav Kolarić (1938.-1943.), Bogumil Krušić (1910.-1943.), Juraj Mihić (1909.-1945.), Zvonko Milinović (1914.-1943.), Mate Moguš (1912.-1945.), Ivan Nikšić (1910.-1945.), Vladimir Stuparić (1911.-1943.), Dragutin Štimac (1907.-1943.), Blaž Tomljenović (1888.-1942.), Bruno Vernazza (1880.-1945.), Antun Žilavec (1915.-1943.), Pavao Bedenik (- 1946.)
Suradnik, suputnik i supatnik Josip Kapš (Lukovdol, 1917. – Gospić, 2006.) na svojim križnim putovima naučio je kako podnositi neizbježne patnje. Svoje geslo “Sve za Boga i za Domovinu” svjedočio je u vremenu u kojemu se sustavno radilo protiv Boga i protiv Domovine. (Poslanica u cijelosti objavljena u Glasniku GS-b, 1/2010.)
“Svaki od prikazanih likova bio je svjetlo u svome vremenu i prostoru. Svaki od njih isticao se posebno u nekim vrlinama koje stavljamo svim vjernicima za uzor i primjer. Neki su se isticali kao kulturni djelatnici, neki kao branitelji i narodni vođe, neki kao oni koji su predviđali opasnosti koje narodu prijete, neki kao branitelji od suvremenih zabluda, neki su bili mučenici svoje službe. Svima je njima zajedničko da su živjeli u narodu i za narod. Svi su u svojoj službi osjetili što znači nositi svoj svagdanji križ. Oni su ga rado nosili jer su u njemu prepoznali spasonosnu snagu za sebe i za povjereni narod. Kao vjernici svjesni smo da je takav životni hod usmjeren često prema životnim kalvarijama, ali je to nošenje križa s Kristom usmjereno prema uskrsnuću u slavi Kristovoj”, poručio je biskup Bogović.