Zagreb, (IKA) – U organizaciji Povjerenstva za trajni odgoj redovnica pri Hrvatskoj uniji viših redovničkih poglavarica (HUVRP) u bazilici Srca Isusova u Zagrebu održana je 21. ožujka korizmena duhovna obnova za redovnice grada Zagreba. Duhovnu obnovu s temom “Zašto smo danas potrebne Crkvi i svijetu?” vodio je profesor dogmatske teologije na KBF-u u Zagrebu dr. Anton Tamarut. “Potrebe drugih ljudi podižu u nama životni napon, proizvode i usmjeravaju energiju, potiču na viziju, pozivaju na organizaciju našega života i rada, na promišljen i odgovoran odnos prema darovanom vremenu. O tome najbolje svjedoče utemeljitelji, odnosno utemeljiteljice vaših družbi i zajednica. Potrebe drugih osoba daju našem životu razlog i smisao. Život je, naime, uvijek u odnosu prema nekome. Mogli bismo reći: živi smo dok za nekoga živimo, dok postojimo za konkretnu osobu, odnosno osobe”, pojasnio je dr. Tamarut. Govoreći o potrebi i važnosti redovničkog života danas, postavio je pitanje – što je to “više”, i što je to “posebno” i “drukčije” što redovnice unose u svoju službu i služenje, a što druge osobe u njihovu životnom i radnom okruženju teško i gotovo da ne mogu dati? To pitanje je u najužoj vezi s jednim drugim pitanjem – koliko redovnička zajednica u kojoj svaka sestra živi, bitno određuje njen život i rad? Naime, samo temeljno i osnovno iskustvo zajedništva moje zajednice, mome osobnome životu i radu daje ono “više”, “posebno” i “drukčije” što drugi mogu prepoznati kao dar i blagoslov za njihov život, kao znak kojim se hrani njihova vjera, usavršava i jača njihova nada i ljubav, istakao je predavač. Redovničke zajednice trebale bi biti krila Crkve, partikularne (mjesne) i sveopće; samostani bi trebali biti pojilišta duhovnog mira i radosti. Ako bi se protiv čega redovništvo danas trebalo boriti unutar sebe, onda bi to po mome mišljenju trebala biti borba protiv napasti posvjetovnjačenja i konformizma koji nude ugodan i komotan, ali isto tako i isprazan, bljutav i bezličan život, život koji više nikome ništa posebno ne znači. Slaba je u tom pogledu utjeha u “razumnom” objašnjenju, kako trebamo biti realni i živjeti u skladu s postojećim mogućnostima, rekao je, među ostalim dr. Tamarut. Nakon duhovnog nagovora slijedilo je pokorničko bogoslužje.