Kolaudacija novih orgulja u gospićkoj katedrali
Gospić
Gospić, (IKA) – Gospićka katedralna župa Navještenja BDM ovogodišnju je svetkovinu sv. Josipa, suzaštitnika župe, proslavila kolaudacijom novih orgulja gospićke katedrale. Ta je svečanost, kao poseban dodatak proslavi sv. Josipa i devetnici za Blagovijest, upriličena u petak 19. ožujka na večernjoj misi. Gospićki župnik i dekan pop Ante Luketić na početku svečanoga euharistijskog slavlja u koncelebraciji sa župnim vikarom don Anđelkom Kaćunkom, blagoslovio je nove orgulje, proizvod tvrtke Heferer, na kojima je potom skladatelj i orguljaš prof. Josip Magdić iz Zagreba svirao tijekom mise uz pjevanje katedralnog zbora. Župnik Luketić u propovijedi je istaknuo svetog Josipa kao zaštitnika očeva i pozvao ih da u svome svetom zaštitniku gledaju uzor te ga više časte i utječu mu se za pomoć u današnjim prilikama koje su izravno usmjerene protiv obitelji. Nakon misnoga slavlja prof. Magdić je na novim orguljama odsvirao polusatni program s četiri vlastite skladbe: La ronde, op. 167, Intra vitam mortemque, op. 164, Oluja, op. 170 i Varijacije na napjev “Josipe, o, milo ime”, op. 194. Sva navedena djela imaju svoje posebnosti. Prvo djelo je sam autor praizveo na orguljama u katedrali francuskoga grada Besancona 27. listopada 1994. Druga skladba, čiji latinski naziv znači “Između života i smrti”, nadahnuta je ratnim stanjem u Sarajevu. Djelo je podsvjesna predodžba o stanju u kojem se nalaze stanovnici okupiranoga grada kao u nekoj golemoj čekaonici pod vedrim nebom. Opori rustikalni motivi grčevito se opiru silama mraka, da bi se na kraju preobrazili u sublimnu viziju (praizvedba: Sarajevo, katedrala, 18. lipnja 1994., J. Magdić, orgulje). A “Oluja” je skladana u kolovozu 1995. neposredno nakon hrvatske blistave pobjede nad agresorom. U skladbi se postupno sve više isprepleću suvremeni tehnički postupci s odgovarajućim glazbenim motivima i fragmentima autentičnog i furioznog izričaja. Skladbu je praizveo sam autor u rodnom Ogulinu, na orguljama crkve Sv. Križa, 3. rujna 1995. Jedinstvenost pak posljednje skladbe je ne samo u tome što je napisana upravo za svečanost kolaudacije u Gospiću, nego i u tome što je nastala prema napjevu koji je autor čuo još prije šezdesetak godina u ogulinskom samostanu franjevaca trećoredaca na koji se nadovezuje i koralni napjev “Stala plačuć tužna mati”. Puna gospićka katedrala s iznimnom pozornošću pratila je Magdićevu izvedbu i nagradila ga srdačnim pljeskom. Na kraju programa sve je još jednom pozdravio župnik Luketić i zahvalio prof. Magdiću na dolasku u Gospić i sudjelovanju u svečanosti, a posebno je zahvalio Gradu Gospiću, koji je u toj zgodi predstavljala zamjenica gradonačelnika Marta Grgurić, jer su orgulje nabavljene uz pomoć Grada, kao dar u povodu 10. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije. Potom se nazočnima obratio prof. Magdić, istaknuvši važnost i posebnost orgulja, poglavito u crkvi, te je iznio nekoliko pojedinosti iz svoje dugogodišnje orguljaške karijere i brojnih nastupa u domovini i po svijetu, želeći tako vlastito oduševljenje “kraljicom instrumenata” prenijeti i na gospićku publiku.