Postulatura službenice Božje Marice Stanković objavila je prigodom ovogodišnjeg blagdana sv. Josipa prospekt u boji naslova “S Maricom Stanković Zagrebom”. Vjernici ga mogu naći u zagrebačkoj katedrali i nekim drugim crkvama u središtu grada. Izdavač tim svojevrsnim malim vodičem želi, s jedne strane olakšati Maričinim štovateljima nalaženje njezina groba na Mirogoju, a istodobno pokazati koliko je Marica Stanković stvarno i neraskidivo povezana sa Zagrebom. Zagrepčanka rođenjem i životom, ona je svoj rodni grad neizrecivo voljela, svojim ga djelovanjem obogatila, u zagrebačkoj zemlji danas i počiva. Stoga Postulatura poziva na hodočasnički hod Zagrebom njezinim tragom i primjerom. Od krsne crkve Sv. Marka preko pojedinih postaja njezina života i rada do mirogojskog počivališta, na kojem mnogi već traže i nalaze: pomoć, utjehu i nadahnuće za vlastiti život.
Službenica Božja Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. i krštena u gornjogradskoj župnoj crkvi Sv. Marka. Maturirala je na Učiteljskoj školi 1920. Iste godine sudjeluje na sletu orlovske mladeži u Mariboru i susreće bl. Ivana Merza, s kojim će je uskoro povezati blisko prijateljstvo i uska suradnja u apostolskom radu među mladima.
Nastavnički rad započinje kao učiteljica u Sračincu i Donjoj Voći, a nakon završene Više pedagoške akademije u Zagrebu predaje u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Gračacu, Kutini, te od 1935. do 1945. na Mješovitoj građanskoj školi u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Istodobno sudjeluje u katoličkom organiziranom radu, najprije u orlovskoj, a zatim u križarskoj organizaciji, vršeći i najodgovornije dužnosti. Od osnutka 1930. do raspuštanja 1945. bila je predsjednicom Velikog križarskog sestrinstva. Godinama uređuje glasilo Za vjeru i dom te piše brojne članke o svim važnim temama vremena. Neumorno putuje po gradovima i selima, posjećuje, organizira, razgovara, drži predavanja i govore, raspravlja i potiče. Za svoje djelovanje primila je 1942. visoko crkveno odličje Pro Ecclesia et Pontifice. Godine 1938. osniva s istomišljenicama zajednicu Suradnica Krista Kralja, koja će se razviti u prvi svjetovni institut u Hrvatskoj.
Kao ugledni katolički djelatnik našla se odmah nakon završetka rata 1945. na udaru komunističkih vlasti, osobito nakon što je na skupu prosvjetnih djelatnika javno ustala u obranu nadbiskupa Stepinca. Uhićena je 1. rujna 1947. i na suđenju 24. i 25. siječnja 1948. energično je odbacila sve političke optužbe i hrabro zasvjedočila svoju odanost Kristu i Crkvi. Osuđena na pet godina zatvora, u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi proživljava dane teške i bolne, kako i sama opisuje u svom dnevniku patnje. Posljednjih pet godine života provela je u Zagrebu u prisilnoj povučenosti i prividnoj neaktivnosti. Uz podršku zatočenog nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca uspjela je, usprkos teško narušena zdravlja, uskladiti svoj institut s novim crkvenim propisima i doživjeti 1953. puno crkveno priznanje. U predvečerje 8. listopada 1957. umrla je smireno i predano, okružena svojim suradnicama. Njezin grob na 57. polju zagrebačkog Mirogoja posjećuju i danas mnogi štovatelji i molitelji. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je 16. studenoga 2006. postupak za njezinu beatifikaciju.
Prospekt će biti ponuđen u više zagrebačkih crkava, a može se i zatražiti na adresi: Suradnice Krista Kralja, Ksaverska cesta 10 b, Zagreb. (ika-kj)