Petrovaradin, (IKA) – U privremenoj rezidenciji srijemskog biskupa Đure Gašparovića u Petrovaradinu redovitu mjesečnu duhovnu obnovu svećenika Srijemske biskupije 15. ožujka vodio je duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i nadbiskupski povjerenik djela za trajnu svećeničku izgradnju Bože Radoš. Korizmena duhovna obnova održana je u svjetlu Svećeničke godine koju je papa Benedikt XVI. proglasio na svetkovinu Presvetog Srca Isusova protekle godine.
Nakon molitve srednjeg časa, sve je pozdravio župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju Berislav Petrović. Voditelj Radoš u uvodu je pozvao svećenike na pripravu za ovogodišnji Veliki tjedan i Uskrs i prikazao tu “tajnu naše vjere” koja sažima ključni sadržaj vjerničkog života. U izlaganju je predstavio događaje koji su se zbili neposredno pred Uskrs kao djelo “Božjeg darivanja čovjeku” i ukazao da ti dani nisu samo “maštanja” o Isusovoj smrti, nego da razmišljajući o Njegovoj muci, razmišljamo i o vlastitom životu približavajući tu “tajnu vjere” nama samima.
U nastavku razmišljanja duhovnik je govorio o “osobama posljednjih dana” Isusova života i posebno istaknuo da smo “pozvani gledati i doživjeti prizore Isusova života, njegove osude, križnoga puta, smrtne borbe i umiranja, očima onih najjednostavnijih, koji se usputno pojaviše na križnome putu”, a to su Pilatova žena, Šimun Cirenac, Dobri razbojnik, rimski satnik i Josip iz Arimateje. Svi ti likovi posljednjeg dana govore kako pristupiti Kristu patniku i svatko od njih nam nešto poručuje. Pilatova žena poručuje da prepoznamo u Isusu pravednika i da se ne poistovjećujemo sa svjetinom nego da prepoznamo sami što je pravedno a što nepravedno. Od Šimuna Cirenca učimo da treba prihvatiti križ na vlastitu životnom putu i u njemu prepoznati Kristov križ. Dobri razbojnik je primjer da nikada nije kasno prepoznati u Kristu Spasitelja. Možda je na križu i u trpljenju to i najlakše. On ga na zemlji nije upoznao, tek kad je bio podignut iznad zemlje priznao je da kao razbojnik trpi po pravdi, a da je Isus nepravedno osuđen. Satnik izdvaja se od ostalih vojnika i poručuje da treba čitati znakove vremena. Zato je mogao izreći da “Ovaj uistinu bijaše Sin Božji”. “Svi ljudi koji se silom izdvojiše iz kolotečine mase i ustaljenog razmišljanja, pristupiše osobno Isusu što bi mogao biti jedan od putova prepoznavanja Isusa i dolaska k Njemu”, istaknuo je Radoš.
Nakon ispita savjesti i prigode za ispovijed, duhovna obnova nastavljena je pobožnošću u biskupskoj kapelici, molitvom križnog puta i homilijom o Josipu iz Arimateje, njegovoj hrabrosti da zatraži od Pilata Isusovo tijelo i spremnosti da ga položi u svoju grobnicu u koju još nitko nije bio pokopan.