Istina je prava novost.

Zaređen prvi trajni đakon u Riječkoj nadbiskupiji

Rijeka, (IKA) – Tomislav Sikavica prvi je trajni đakon zaređen u Riječkoj nadbiskupiji. Primivši sakrament đakonskog ređenja od riječkog nadbiskupa Ivana Devčića 27. veljače u matičnoj župi BDM Karmelske na Donjoj Drenovi preuzeo je službu koja je još uvijek velika novost za Crkvu u Hrvatskoj. Do sada je zaređeno samo 11 trajnih đakona i to tek posljednjih godina. Premda oženjen suprugom Silvijom s kojom ima sina Samuela, Sikavica je odlučio svoj život posvetiti služenju mjesnoj Crkvi. “Kao što višim stupnjevima svetoga reda, tj. biskupskom i svećeničkom, tako i đakonskome pripada u Crkvi dužnost poučavanja, posvećivanja i upravljanja, dakako, svakom stupnju na njemu vlastit način. U tom smislu đakon ima dužnost čitati Sv. pismo i tumačiti ga Božjem narodu, potičući ga da po Božjoj riječi živi. Dužnost posvećivanja đakon izvršava molitvom, podjeljivanjem krštenja, čuvanjem i podjeljivanjem euharistije, prisustvovanjem i blagoslivljanjem ženidbe, vođenjem sprovoda i dijeljenjem blagoslova. Konačno, dužnost upravljanja izvršava djelima ljubavi i pomaganja, animiranjem zajednice i pojedinih područja crkvenog života, posebno onoga što se tiče caritasa”, istaknuo je u propovijedi nadbiskup Devčić, navodeći zadaće koje će u mjesnoj Crkvi imati novozaređeni đakon.
Praksa ređenja stalnih đakona bila je poznata u prvim stoljećima Crkve, ali s vremenom je đakonat postao samo prijelazni stupanj do primanja svećeničkog ređenja. Drugi vatikanski sabor obnovio je mogućnost ređenja stalnih đakona koji u Europi više nisu novost, no na našim se prostorima u doba komunizma nisu redili. “Pri donošenju odluke o trajnom đakonatu koncilski oci uzeli su u obzir činjenicu da već mnogi muževi obnašaju službu koja je doista đakonska, kao što je npr. poučavanje u vjeri, naviještanje Božje riječi, upravljanje raširenim kršćanskim zajednicama uime župnika ili biskupa te vođenje socijalnih ili karitativnih djela u Crkvi i uime Crkve. Nadahnuti Duhom Sveti, koncilski su oci uvidjeli da bi takve muževe, koji nezaređeni vrše đakonsku službu, trebalo polaganjem ruku ojačati po sakramentalnoj milosti đakonata kako bi još uspješnije obavljali to što im je već povjereno”, rekao je nadbiskup, objašnjavajući time i razloge ređenja Tomislava Sikavice.
“Zahvalan sam Bogu na daru ljubavi koju osjećam danas u ovoj zajednici”, rekao je Sikavica u završnim riječima, zahvaljujući supruzi i obitelji na potpori. Posebnu zahvalu uputio je dugogodišnjem župniku mons. Gabrijelu Bratini s kojim je rastao u vjeri i u toj veri osjetio đakonski poziv.