Vatikan, (IKA) – Bolesni i oni koji trpe u Crkvi svjedoci su čuda ljubavi, istaknuo je papa Benedikt XVI. u homiliji na misi koju je 11. veljače slavio u bazilici Sv. Petra u povodu liturgijskoga spomena Gospe Lurdske i 18. svjetskog dana bolesnika. Prije mise u procesiji su donesene moći sv. Bernardice Soubirous. Papa je u propovijedi istaknuo posebnu skrb koju Crkva jamči onima koji trpe, a koja je znak Božje brižljive ljubavi. Mjera čovječnosti ponajviše se određuje u odnosu s trpljenjem i s čovjekom koji trpi, kazao je Papa, podsjećajući na encikliku Spe salvi kako bi istaknuo koliko su bolesnici Crkvi na srcu. Papa je podsjetio da Crkva ne može zanemariti ta dva bitna djela: evangelizaciju i skrb o bolesnima u tijelu i u duhu. Mi živimo radost koja ne zaboravlja trpljenje, štoviše, razumije ga. Na taj su način bolesni i svi oni koji trpe u Crkvi, ne samo primatelji pozornosti i skrbi, nego još prije i ponajviše protagonisti hodočašća vjere i nade, svjedoci čudesa ljubavi, i uskrsne radosti koja proizlazi iz Križa i Kristova uskrsnuća, rekao je Papa. Crkva stoljećima pokazuje znakove Božje ljubavi koja u poniznim i jednostavnim ljudima čini velike stvari, napomenuo je Papa te upitao: Nisu li možda čudesa ljubavi prihvaćeno i prikazano trpljenje te iskrena i besplatna solidarnost? Nazvavši potom čudom i hrabrost za suočavanje sa zlom potpuno nenaoružani, samo sa snagom vjere i nade u Gospodina, Papa je istaknuo da je to čudo koje Božja milost stalno pobuđuje u brojnim osobama koje ulažu vrijeme i snagu pomažući onima koji trpe. Podsjetivši, pak, na evanđeoski događaj Marijina pohoda Elizabeti, Benedikt XVI. napomenuo je kako u Marijinoj potpori rođakinji koja u poodmakloj dobi proživljava osjetljivo stanje kao što je trudnoća, već vidimo djelovanje Crkve u potpori života kojemu je potrebna skrb.
Kao prva i savršena učenica svojega Sina, Marija, “Zdravlje bolesnih”, uvijek je u praćenju hoda Crkve pokazala posebnu brigu za one koji trpe, istaknuo je Papa. A to svjedoče tisuće osoba koje odlaze u marijanska svetišta da bi zazvali Kristovu Majku i pronašli u njoj snagu i olakšanje. Osvrnuvši se na Gospin “Veliča”, himan koji ističe Božje divote u povijesti spasenja, Papa je rekao da to nije himan onih kojima se sreća smiješi, kojima “vjetar puše u leđa”; on je ponajviše zahvala onoga tko poznaje tragedije života, ali se pouzdaje u Božje otkupiteljsko djelo. To je pjesma koja izražava vjeru koju su okusili naraštaji muškaraca i žena koji su svoju nadu položili u Boga, i koji su se osobno obvezali, poput Marije, da će pomoći braći u potrebi.
Osvrnuvši se potom na ulogu bolesnika u Crkvi i Svećeničku godinu, Papa je istaknuo vezu bolesnika sa svećenicima, koju je nazvao nekom vrstom saveza, evanđeoskoga “sudioništva”. Obojica imaju zadaću: bolesnik treba “zvati” svećenike, a oni trebaju odgovoriti, kako bi na iskustvo bolesti privukli prisutnost i djelovanje Uskrsloga i njegova Duha. Tako možemo vidjeti važnost dušobrižništva bolesnih, čija je vrednota uistinu neprocjenjiva, za beskrajno dobro koje ono čini, najprije bolesniku, a i samome svećeniku, ali i obitelji, te kroz nepoznate i otajstvene putove i cijeloj Crkvi i svijetu. Papa je potom podsjetio na ustanovljenje, prije 25 godina, Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva, koje je Ivan Pavao II. jako želio, te propovijed završio mišlju Karola Wojtyle, koju je on posvjedočio vlastitim životom: Krist je čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi. U tom dvostrukom vidiku on je sve do kraja otkrio smisao trpljenja, rekao je na kraju Papa.