Istina je prava novost.

Dekanatski sastanak u Kosinju

Gornje Kosinje, (IKA) – Prvostolni gospićki dekanat održao je 8. veljače svoj mjesečni radni sastanak u župnoj kući u Gornjem Kosinju, jer su svećenici toga dekanata, na inicijativu dekana i gospićkog župnika popa Ante Luketića, željeli i na taj način pružiti potporu mjesnom župniku Ivanu Hodaku i župljanima Kosinjske doline nakon velikih muka i šteta koje su pretrpjeli od nedavne katastrofalne poplave. Susret je započeo molitvom i duhovnim nagovorom o bl. Alojziju Stepincu, u povodu 50. obljetnice njegove mučeničke smrti. Župnik Hodak svećenike je kratko upoznao s poviješću župe, koja obuhvaća dvije samostalne župe: Donji Kosinj i Gornji Kosinj s filijalom Kosinjski Bakovac, stanjem crkava i kapela, vjerskim, kulturološkim i društvenim posebnostima. Poglavito je žalosno sadašnje brojno stanje, koje je “dosegnulo dno”, budući da je pučanstvo u posljednjih 50 godina – posebno od početka potapanja 1960-ih izgradnjom akumulacijskog jezera “Kruščica” – s oko desetak tisuća žitelja u Kosinjskoj dolini spalo na današnjih 745 župljana u oko 300 “numera”. Opisujući prilike u kojima su tjednima živjeli u vrijeme poplave, župnik je ponovio zahvalu svima koji su im na bilo koji način pomogli, istaknuvši posebno biskupijski Caritas i Službu 112, ali je također istaknuo i one čija je pravodobna pomoć izostala.
Potom je pročitan zapisnik s proteklog dekanatskog susreta u prosincu na Udbini te je obavljen kratak osvrt na protekle događaje i pastoralne programe u božićnom vremenu, kao i na nedavno održani Teološko-pastoralni tjedan u Zagrebu o temi svećeničkog identiteta. Slijedila je najvažnija i najobimnija točka dnevnoga reda – Pastoralni plan za veljaču. Najprije je učinjen osvrt na već ostvarene programe: Dan posvećenog života, Tečaj o braku te Dan života i Školska vjeronaučna olimpijada, a potom su razrađene pojedinosti o sljedećim događanjima. Na kraju radnog dijela susreta, prije bratske okrjepe za koju se pobrinuo župnik Hodak, svećenici su se složili da bi sve odgovorne društvene i crkvene ustanove na mjesnoj i državnoj razini, prema svojim kompetencijama, konačno trebale zauzetije pristupiti rješavanju velikih problema i već desetljećima teških životnih prilika strpljivih žitelja kosinjskoga kraja.