Đakovo, (IKA/TU) – U organizaciji Nadbiskupskog katehetskog ureda, u prostorijama đakovačkog KBF-a održan je 6. veljače drugi organizirani seminar za trajnu formaciju animatora i suradnika u župnoj katehezi. Izrazito naglašene praktične dimenzije, seminar je privukao iznimno velik broj animatora i župnih suradnika.

Nakon uvodne molitve među sudionicima je provedena anonimna anketa s pitanjima o dosadašnjem iskustvu rada u župnoj katehezi, koja je za cilj imala dobivanje boljeg uvida u situaciju i eventualne probleme. Okupljene je pozdravio dr. Stanislav Šota, koordinator Nadbiskupijskoga pastoralnog centra, nakon čega je mr. Teuta Rezo održala predavanje “Profil i identitet katehete (od katehete sveznalice i organizatora do mudrog katehete te katehete odnosa; diferencirana kateheza u službi osobnog pristupa u katehezi)”. Kao motivaciju, predavačica se prisjetila riječi francuskog pisca i teologa Jaquesa Maritaina: “… najvažnija stvar odgoja nije odgajanje, a još manje poučavanje, već ponajprije unutarnja snaga, sposobnost pravilne procjene života i iskustvo koje je najčešće plod neizrecive patnje i sjećanja”. U razmišljanju o mudrosti i, u tom kontekstu, o mudrom kateheti, odnosno župnom suradniku, predavačica je naglasak stavila na tri nametnute dimenzije stvarnosti. Prva dimenzija je mreža odnosa, druga je zajedništvo kao temelj u uzajamnoj ljubavi, i treća – diferencirana kateheza, koja iziskuje osobni pristup radu. Razmatrajući prvu dimenziju, istaknula je da su kultura odnosa i uzajamnosti bitne odlike mudrog katehete koji osobu prihvaća kao dar Božje ljubavi, a za temelj komunikacije uzima dijalog koji karakterizira blagost, povjerenje i obazrivost prema drugima. Govoreći o modelu zajedništva, mr. Rezo istaknula je: “Govorimo o uzajamnoj ljubavi kao temelju zajedništva, gdje kateheta ljubi prvi, što je vrlo zahtjevno, ali upravo to čini identitet župne zajednice. Na tom identitetu mogu participirati svi koji prilaze našoj župi.”
“Živimo u diferenciranom društvu što od kateheze zahtijeva da i ona, želi li odgovoriti na potrebe današnjeg čovjeka, k tomu mora ići. Takva diferencirana kateheza izbjegava uniformiranost i svođenje osobe na objekt poučavanja – ona doživljava osobu kao aktivnog subjekta interesne skupine, a ostaje vjerna identitetu Crkve, jer je nošena autentičnim i razumljivim svjedočanstvom katehete”, rekla je predavačica, istaknuvši da se kateheta u radu mora prilagoditi različitim situacijama i uvjetima današnjih roditelja. “Roditelji koji doživljavaju život iz vjere kao poseban dar od Boga, prenose to iskustvo djeci i predragocjeni su nam suradnici. Oni roditelji koji vjerski odgoj prepuštaju Crkvi osjećaju se nesigurno i bespomoćno, ili se i sami nalaze u krizi vjere, dragocjen su nam izazov. Roditelji u posebnim situacijama – razvedeni, samohrani, rastavljeni, koji imaju djecu s posebnim potrebama – dar su kateheti jer će, kroz iskustvo uzajamne ljubavi, kada će ih kateheta ljubiti prvi, učiti prihvaćati poteškoće i patnju i na taj način s njim sudjelovati u misteriju Kristova križa”, rekla je mr. Rezo, posvijestivši sudionicima seminara da takva kateheza pretpostavlja transparentan odnos, komunikaciju, dijalog i suradnju među katehetama da bi se međusobno mogli potvrditi, potaknuti različitost, otkriti čari i blagodati timskog rada te mudro podržati jedni druge u njihovu daru, kako bi bili što bolji svjedoci u svojim župnim zajednicama.

Uslijedio je rad u kreativnim radionicama (prvopričesnička ministrantska, liturgijska, biblijska) nakon čega su se sudionici osvrnuli na provedenu anketu, uključili se u raspravu te zajednički objedovali.