Vatikan, (IKA) – U Tiskovnom uredu Svete Stolice 4. veljače predstavljena je poruka pape Benedikta XVI. za korizmu koja ove godine ima za temu “Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3, 21 – 22)”.
Papa na početku poruke tumači značenje izraza “pravednost”, koji u običnom govoru znači “dati svakome njegovo – dare cuique suum”, prema poznatu izrazu koji je skovao Ulpijan, rimski pravnik iz trećeg stoljeća. Papa primjećuje kako ono što čovjek treba, ne može mu se zajamčiti zakonom. Da bi osoba uživala život u punini, nužno je nešto dublje, što joj može pripasti samo besplatno: mogli bismo reći da čovjek živi od one ljubavi koju jedino Bog može saopćiti, budući da ga je on stvorio na svoju sliku i priliku. Materijalna su dobra jamačno korisna i nužna, ali “razdiobna” pravednost ne daje ljudskom biću sve ono “njegovo” na koje polaže pravo. Ono naime treba Boga kao što treba kruh i više od toga, piše Papa.
U nastavku poruke Papa odgovara na pitanje odakle dolazi nepravda. Mnoge suvremene ideologije, ako dobro pogledamo, polaze od pretpostavke da nepravda dolazi “izvana”. Prema njima, da bi zavladala pravda dovoljno je ukloniti izvanjske uzroke koje priječe njezino ostvarenje. Taj način razmišljanja – opominje Isus – je naivan i kratkovidan. Nepravda, plod zla, nema isključivo izvanjske korijene; njezin uzrok leži u ljudskom srcu, gdje se nalaze klice jednoga tajanstvena suživota sa zlom. Čovjeka je učinilo slabim nešto duboko u njemu, što ga onesposobljava ući u zajedništvo s drugim. Otvoren po svojoj naravi slobodnoj bujici dioništva s drugim, primjećuje u sebi neku čudnu gravitacijsku silu, koja ga tjera zatvoriti se u sama sebe, postavljati se iznad i afirmirati se nauštrb drugih: to je egoizam, posljedica istočnoga grijeha, primjećuje Papa. Da bi se oslobodio toga sebičnog nagnuća i otvorio se ljubavi, nastavio je Papa, čovjek mora izaći iz one opsjene samodostatnosti, iz onoga dubokog stanja zatvorenosti, koje predstavlja sam uzrok nepravde. Potreban je, drugim riječima, dublji “izlazak” od onoga što ga je Bog učinio s Mojsijem, oslobođenje srca, koje samo slovo zakona ne može ostvariti.
Postoji li dakle za čovjeka nada pravednosti?, pita se zatim Papa te odmah odgovara potvrdno, to je Kristova pravednost. To je prije svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe i druge. Činjenica da se “okajanje” događa u Isusovoj “krvi” znači da nisu čovjekove žrtve te koje ga oslobađaju od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga koji se otvara sve do kraja, sve dotle da pušta da u nj uđe “prokletstvo” koje pripada čovjeku, da bi ovomu zauzvrat prenio “blagoslov” koji pripada Bogu, piše Papa.
Vjera, piše nadalje Papa, sve je drugo samo ne neka jednostavna, lagodna, obična zbilja: potrebna je poniznost da bi se prihvatilo da trebam Drugoga koji će me osloboditi onoga “mojeg”, da bi mi dao “svoje”. To se osobito događa u sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam se vrata “veće” pravednosti, a to je pravednost ljubavi, pravednost onoga koji se u svakom slučaju osjeća sve više dužnikom no vjerovnikom, jer je primio više no što je mogao očekivati. Upravo osnaženi tim iskustvom, vjernici ćute u sebi neki nutarnji poticaj pridonijeti oblikovanju pravednih društava, gdje svi primaju ono što im je potrebno da bi živjeli sukladno dostojanstvu vlastitom ljudima i gdje je pravednost oživljena ljubavlju, piše papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za korizmu koju zaključuje željom da vrijeme korizme bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost.