Rim, (IKA) – U talijanskim se knjižarama pojavila knjiga koja baca novo svjetlo na lik sluge Božjega pape Ivana Pavla II. Autori knjige su postulator kauze za beatifikaciju pape Wojtyle mons. Slawomir Oder i novinar Saverio Gaeta, a naslovljena je “Zašto je svet?”
Knjiga, koju je objavila talijanska izdavačka kuća Rizzoli, predstavljena je 26. siječnja u Rimu, u nazočnosti bivšega pročelnika Kongregacije za kauze svetih kardinala Josea Saraive Martinsa.
Stotinu i četrnaest svjedočanstava prikupljenih u tijeku biskupijskoga ispitivanja niti su koje ocrtavaju lik Ivana Pavla II., “Božju ikonu”, kako je rekao mons. Oder. Priča je to o njemu koja dolazi “iznutra”, obilježena je brojnim događajima, anegdotama i neobjavljenim dokumentima koji otkrivaju nepoznate vidike ljudskoga, duhovnoga i crkvenoga života Karola Wojtyle. Ali, tko je uistinu bio Ivan Pavao II.? Bio je čovjek potpuno zaljubljen u Boga, istaknuo je mons. Oder. Čovjek koji je cijeli svoj život postavio u okvir duhovnoga prijateljstva s Gospodinom. Vrlo je snažno živio taj duhovni odnos, koji je možda, na neki način, bio naglašeniji i zbog činjenice što je još kao dječak bio lišen uporišta za ljudske osjećaje. Svu snagu njegova ljudskog bogatstva, baš zato što je bio pravi čovjek, treba tražiti u njegovu odnosu s Kristom, napomenuo je mons. Oder.
Osvrnuvši se na glas svetosti koji je papu Wojtylu pratio u tijeku njegova papinstva, i na spontane povike u tijeku sprovoda: Subito santo! (Odmah svet!), kardinal Jose Saraiva Martins kazao je prije svega kako je oduvijek bio uvjeren da je papa Wojtyla svetac. Vrlo sam ga dobro poznavao, i dojam koji me uvijek pratio bio je da je on doista svetac, a kao svi sveci bio je čovjek izvanredne i duboke čovječnosti. Između svetosti i čovječnosti, naime, nema razlike: u konačnici, svetost nije ništa drugo doli punina čovječnosti. Svet je onaj koji u punini živi svoju čovječnost, a Wojtyla je bio potpuno čovjek i svetac, istaknuo je kardinal Saraiva Martins.
U knjizi se mogu naći neki do sada neobjavljeni dokumenti, poput teksta iz godine 1994., u kojemu Ivan Pavao II. govori o tome da se želi odreći svoje dužnosti u slučaju neizlječive bolesti koja bi priječila obavljanje zadaća Petrove službe. Tu je i otvoreno Papino pismo atentatoru Aliju Agci, s nadnevkom od 11. rujna 1981. godine, napisano na poljskome jeziku i nedovršeno, te prekriženo velikim “x”. Ističući na predstavljanju knjige osobito Papino praštanje, urednik knjige Saverio Gaeta napomenuo je da je Papa već u kolima hitne pomoći započeo zaziv oprosta svojemu atentatoru, kojeg je pet mjeseci poslije potvrdio, pokazujući tako da to nije bio instinktivni i emotivni čin izražen u bolničkim kolima odmah nakon atentata, i nakon nekoliko dana, kada ga je javno izrekao u bolnici Gemelli. Želio je da to bude promišljen i uvjeren čin kako bi pokazao da je kršćanski oprost dio cijeloga iskustva vjere i ljubavi, te ističući da i tako strašno djelo, kao što je atentat, ne smije stvarati rascjepe među ljudima, u međusobnim odnosima, pa i kad je riječ o atentatoru i njegovoj žrtvi, istaknuo je Gaeta.
U knjizi je nadalje snažno istaknut mistični vidik pape Wojtyle, koji je u korizmi održavao post, a svakoga petka pobožnost križnoga puta. Međutim, njegova je svetost bila u svakodnevici, u njegovu potpunom zagrljaju Križa i njegovu potpunom predanju – Totus tuus – Mariji. Za Ivana Pavla II. svetost je uistinu bila nešto što je obilježavalo bilo koji trenutak svakodnevice; za njega je svetost značila dati odgovarajući odgovor u određenome trenutku, ili kleknuti na molitvu uz umivaonik, nakon što je oprao ruke prije slavljenja mise, i doista uroniti u mistično, u potpunome nepostojanju vremena i onoga što se događa oko njega, rekao je Gaeta te ispripovijedao događaj kojim započinje knjiga. Odgovarajući jednoj redovnici koja je primijetila njegovu iscrpljenost te mu kazala: “Zabrinuta sam za Vašu Svetost…”, on joj je ljubazno odgovorio: “I ja sam zabrinut za svoju svetost”. Eto, bila je to njegova duhovita dosjetka, ali nam pokazuje koliko je to Papi bilo jasno u svakome trenutku dana i u svakoj prigodi, primijetio je Saverio Gaeta.