Zagreb, (IKA) – Misno slavlje drugog dana TPT-a u srijedu, 27. siječnja predvodio je u sjemenišnoj kapeli zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s kotorskim biskupom Ilijom Janjićem i rektorom Međubiskupijskog sjemeništa Ivanom Gretićem, te svećenicima sudionicima TPT-a.
U prigodnoj homiliji, biskup Šaško je istaknuo kako se promišljanje o identitetu, o očekivanjima i zbilji lako može smjestiti u prispodobi o sijanju. U prispodobi pozornost privlači mnoštvo zrnja koje je bačeno na neplodnu zemlju. Iznenađuje ponašanje sijača, koji se ne trudi paziti o kakvome se tlu radi. Naglašava se mnoštvo bačenoga sjemena. Naglašavanje rasipanja, razočaranja iznimno je važno. Odražava zbilju svijeta u kojemu zlo ostavlja dojam snage i premoći. Zlo koje kao da je djelotvornije od dobra. Sjeme ne niče, ono koje niče ne raste, a ono koje počinje rasti biva ugušeno, rekao je biskup Šaško, te podsjetio kako na pitanje ako je Bog dobar zbog čega njegov plan ne uspijeva, Isus danas daje odgovor. Uči nas promatrati oko sebe. I upravo u tri prostora neuspjeha možemo čitati sebe, tri najveće prijetnje za svećenički život i za zvanje: usputnost, izgorjelost i prigušenost ili ugušenost.
Prispodobom Isus svojim učenicima koji su ga pitali o isplativosti apostolskoga poslanja daje ohrabrenje, bez obzira na sve protivštine njegova riječ donosi obilje ploda, te sadrži nezadrživost života. Suprotno svim očekivanjima dolazak Spasitelja na svijet, dolazak u naše živote događa se bez imalo buke. Njegov prolazak svijetom izgledao je veoma beznačajno. A zatim, klije i raste život u naraštajima prije nas i u nama. Svatko tko nas promatra, a možda smo i mi u kušnji to učiniti, barem se ponekad zapita koliko vrijedi i vrijedi li uopće, ima li smisla nastojati živjeti Evanđelje u ozračju koje odražava prihvaćanje, rekao je biskup.
Naša je zadaća, ili bolje naš je poziv posvuda sijati riječ, naučiti se na gubitak zrna, napraviti toliko naizgled nekorisnih zamaha rukom i ostaviti sjemenu da se nosi sa zemljom. Želim da danas osjetimo blagodat zasijanih u dobru zemlju, onih koji slušaju i razumiju. Dio našega identiteta nije samo zemlja, nego sijač i zrno, te nebeske zbilje kojima pripadamo, koje i sami poznajemo po pozivu.
Mi smo i sijači i zemlja i zrnje, vidjeti se samo u jednom ne donosi plod. Ne zaboravimo ni onaj „gle izađe sijač sijati”. Dragocjen je taj „gle”, jer ako smo zaboravili podići pogled u iznenađenje ne možemo razumjeti prispodobu.
Euharistija nudi novi pogled. Onakav kakav smo imali u klupama sjemenišnih i bogoslovskih crkava, zagledani u ono što nismo poznavali, a toliko smo zavoljeli da nismo pitali kakva je zemlja pred nama, i nije samo zemlja, nego zemlja natopljena nebom, rekao je biskup Šaško. Misno slavlje pjevanjem su uveličali zagrebački bogoslovi.