Završio ekumenski hod crkvama grada Zagreba
Završio ekumenski hod crkvama grada Zagreba
Zagreb
Središnje molitveno slavlje Svjetske molitvene osmine u Zagrebu u sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg
Zagreb, (IKA) – Treća postaja ekumenskog hoda crkvama grada Zagreba, koja je ujedno bila središnje i završno molitveno slavlje Svjetske molitvene osmine u Zagrebu, održana je u nedjelju 24. siječnja u sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg. Uz domaćine koje je predvodio protojerej stavrofor Marinko Juretić, na molitvi su se okupili predstavnici Katoličke Crkve predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog biskup Vlado Košić i rektor bistričkog svetišta vlč. Zlatko Koren, predstavnik Bugarske pravoslavne Crkve protojerej Emil Cenov Angelov, vlč. Darko Mejaški iz Hrvatske starokatoličke Crkve, predstavnik Saveza baptističkih Crkava u RH glavni tajnik Željko Mraz, pastor Branimir Bučanović iz Kršćanske reformirane Crkve, pastor Evanđeoske pentekostne Crkve Danijel Berković te đakon Saša Sabol uime Evangeličke Crkve.
Dobrodošlicu vjernicima izrekao je domaćin Juretić, te prenio pozdrave metropolita Jovana. Istaknuo je kako ono što misli i osjeća to i izriče i tijekom ovih molitava, te mu je najveća radost kad u gradu sretne neku redovnicu, a ona mu kaže “divno ste govorili, vidi se da ste to iz srca rekli”. Uvjeren sam da se okupljamo ovdje jer se uvažavamo i da ta naša zajednička molitva dođe do Gospodina. Ako je ona iskrena, ako dolazi iz srca i ako je ona za dobro nas pojedinaca, naše zajednice, naših prijatelja i neprijatelja, jer Isus traži od nas da molimo i za njih, onda ona dolazi do Gospodina. I to je upravo ono što kršćane razlikuje od drugih religija. Drago mi je da smo ovdje, što ćemo i ovom prilikom pokazati da smo braća, jer smo djeca Božja, da se međusobno uvažavamo i da smo zaista svjedoci te bratske ljubavi prema Gospodinu, i prema bližnjem, rekao je Juretić. Pozvao je sve da u duhu teme ovogodišnje osmine na takvim molitvenim skupovima svjedočenje bude zajedništvo, da budemo svjedoci kao pravi kršćani i braća te da možemo jedan od drugoga tražiti oprost, ali i da oprostimo, jer budemo li spremni oprostiti, i Bog će oprostiti svima nama, rekao je uvodno Juretić. Uslijedili su pozdravi i poruke okupljenih predstavnika kršćanskih zajednica.
Biskup Košić istaknuo je da sve ono što činimo i sve ono što izražava našu vjeru u Kristu dobiva smisao jedino u vjeri u Njegovo uskrsnuće. A to je zapravo vjera da je on s nama prisutan, da on, Krist uskrsnuli, okuplja svoje učenike i da nas neprestano s Duhom Svetim ispunja da nastavimo njegovo djelo spasenja. Stoga nas ta vjera u njegovu nazočnost povezuje, zato je ona i temelj našeg kršćanskog jedinstva, koje doduše još nije u punini, ali koje je u svijesti kršćana različitih Crkava sve više prisutno, rekao je biskup. Citirajući sv. Augustina “U nužnim stvarima treba biti jedinstvo, a u dvojbenima sloboda, u svemu pak ljubav”, biskup je pojasnio da nas vodi načelo da smo u bitnome jedno, a to je naša vjera u Presveto Trojstvo, vjera u Krista pravog Boga i čovjeka, u Njegovo uskrsnuće. To je već jedinstvo. Možemo na različite načine izražavati svoju vjeru, tradicije, obrede, a u svemu pak treba biti ljubav. Što je više te ljubavi više ćemo biti jedno.
Svima vama, dragi prijatelji zahvaljujem na ovom zajedništvu i ovim susretima. Osobno sam mnogo naučio u poštovanju, međusobnom razumijevanju u tome da smo jedni drugima blizi i da nas puno više spaja, nego nas dijeli. Vjerujem da ćemo u tom duhu i nastaviti jer što smo bliži Kristu uskrsnulome, što više u Njega vjerujemo i što više jedni druge više ljubimo to smo i više jedno kao vidljiva zajednica onih koji ispovijedaju Krista uskrsnuloga, poručio je biskup Košić.
Pastor Berković u duhu teme Molitvene osmine “Vi ste tomu svjedoci!” istaknuo je kako se tim okupljanjem prije svega svjedoči poštovanje jednih prema drugima. Vjerujem da poštujemo jedni druge, da Boga ljubimo, da se Boga bojimo, ali da svjedočimo i vjeru, osobito osobnu vjeru. Uz ono poštovanje i ljubav koju imamo prema različitim tradicijama, sjetimo se uvijek iznova da je svjedočanstvo moje vjere, moje iskustvo s Bogom, itekako važno, rekao je Berković.
Vlč. Mejaški istaknuo je kako je jedan od najljepših plodova ekumenskog pokreta međusobno poštovanje i uvažavanje kršćanskih Crkava. Ovo svjedočenje, i ovo današnje naše ekumensko zajedništvo neka prožme naš svakidašnji život da u svima onima koji su malo drukčiji, koji drukačije časte i slave ime Gospodnje, da u svima vidimo prijatelje, braću i onda će ovo djelo Duha Svetoga, ovaj ekumenski pokret zajedno iz godinu u godinu donositi sve veće plodove.
Željko Mraz podsjetio je kako su prvi svjedoci uskrsnuća imali strah i sumnju. Nekako je slično i s ekumenizmom, javlja se strah od drugoga i sumnja čemu sve to. No, ako vjerujemo u uskrsnuće i da ćemo po njemu imati vječni život, da ćemo i mi uskrsnuti to nam je jamstvo da ne trebamo imati ni strah od drugih ni da trebamo sumnjati u ono što zajedno radimo. Premda je ova molitvena osmina jednom godišnje, dobro je da se susretnemo i molimo zajedno i da radimo na promicanju kršćanskih vrijednosti u ovom društvu, da se zalažemo da ono bude bolje i pravednije, i ako se u tome zalažemo zajedno, onda je naše svjedočanstvo jače, onda je naše svjedočanstvo autentičnije, rekao je Mraz.
Pastor Branimir Bučanović podsjetio je kako se ekumenizam ne može svjedočiti tamo gdje se ne poštuju i nema različitosti. Istinski ekumenisti prihvaćaju posebnosti drugih. Postavlja se pitanje kako biti svjedok u današnje vrijeme i u našoj domovini. Tako što s tolerancijom svjedočimo Boga na temelju onoga što naučava Sveto pismo, promičemo mir, zaštitu posebnosti i prava svih, i na kraju razumijevanjem kako različitosti obogaćuju i nisu prijetnja vlastitoj posebnosti. Stoga, neka nam bi ovo ekumensko nastojanje bilo na poticaj da širimo vjeru u Boga i da promičemo ekumenizam u našim životima i zajednicama, rekao je Bučanović.
Saša Sabol istaknuo je kako su svi koji susreću Isusa Krista pozvani biti svjedoci. Poslanje Crkava je svjedočiti o istini spasenja. Neće svi svjedočiti na isti način, ali su povezani u Njegovu svjedočenju, jer svi slijedimo Krista i naviještamo Njegovu radosnu vijest, rekao je Sabol.
U drugom dijelu susreta prigodni nagovor održao je srpskopravoslavni svećenik Mihailo Žikić. U osvrtu na temu na temu Molitvene osmine istaknuo je kako biti svjedok Kristov znači biti svjedok Uskrslog Krista, svjedok pobjede dobra nad zlom, svjedok nebeskog Uskrsa. A to svjedočenje podrazumijeva monaški maksimum: vjera – to je pitanje znoja i krvi.
Danas, kad je sve oko nas daleko od Krista, trud živjeti s Gospodinom je ne samo borba, već i svojevrsno mučeništvo za Krista, poput mučenika koji su stradali za Krista u prvim stoljećima. Danas živjeti vjeru je ne samo veliki trud, ne samo velika i neizvjesna borba već i ogromno stradanje: jer svjedočiti Krista danas svojim životom podrazumijeva biti ne od ovog svijeta već od Kraljevstva nebeskog. Borba koju svaki dan vodimo da bi sebe preobrazili jest svjedočenje ljubavi, rekao je Žikić, te podsjetio kako je to stradanje uzimanje Gospodinova križa i putem bola uzlaženje prema Golgoti; puta muke, boli i teškoća. I upravo taj naš trud i to naše stradanje je naše svjedočenje Krista. Žrtva koji prinosimo trudom, trpljenjem i stradanjem je zapravo ljubav. Ta ljubav nas sve spaja i čini jedinstvenima u Kristu, podsjetio je Žikić, te istaknuo kako smo mi danas slični prvim kršćanima u katakombama, jer svoju vjeru trebamo svjedočiti usprkos okruženju u kojem živimo. I ta ljubav jedini je uvjet jedinstva svih nas. Ljubav prema Gospodinu svjedočimo ljubavlju prema svim ljudima, apsolutno svim ljudima, jer ljubav je žrtva naša za druge u Gospodinu našem. Stoga svjedočimo svi zajedno Krista u ovom vremenu, vremenu teškom i mučnom, vremenu odustajanja od Krista, svjedočimo ljubavlju žrtvovanom, znojem i krvlju, jer će nas ta ljubav učiniti da budemo svi jedno u Kristu, pozvao je Žikić.
O. Juretić na kraju je zahvaljujući na čestitkama za novoga patrijarha, istaknuo njegova dosadašnja ekumenska nastojanja. Posebno je istaknuo kako će godina 2013. biti jubilarna, 1700. godina od donošenja Milanskog edikta. Car Konstantin rođen je u Nišu, gradu iz kojega dolazi novi patrijarh. Želja episkopa Irineja bila je da se te godine održi susret poglavara kršćanskih Crkva, pa da ako je moguće i Papa nazoči glavnoj proslavi. Možda je Gospodin želio, da on to i realizira, pa je zato izabran za patrijarha, rekao je o. Juretić. Na kraju molitve čestitao je biskupu Košiću na ponovnoj uspostavi Sisačke biskupije, i njegovoj službi skrbi o više od 200.000 vjernika, što je velika odgovornost. Neka Vam Bog pomogne da budete dobar pastir i da svoje stado dovedete pred lice Gospodnje, rekao je o. Juretić.