Zagreb, (IKA) – Prva u ovogodišnjem nizu tribina “Zajednički vidici” u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi održana je u srijedu 20. siječnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Tema prve tribine bila je “Važnost identiteta” s gostima predavačima zagrebačkim pomoćnim biskupom Ivanom Šaškom i dr. Špirom Marasovićem, OFMConv.
Okupljene vjeroučitelje, predstavnike Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje pozdravila je predstojnica Ureda i voditeljica tribine dr. s. Valentina Mandarić. Podsjetila je kako se i ovim susretima nastoji pratiti izrada Nacionalnog okvirnog kurikuluma, pa će stoga ovogodišnji niz tribina naglasak staviti na identitet kao odgojno-obrazovnu vrednotu. Nazočnima se obratio i ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta dr. Tomislav Markić te izrazio radost suradnje, tj. sad već tradicionalnog okupljanja i u vidu “Zajedničkih vidika”.
Tribine je otvorio biskup Šaško, koji je održao i prvo izlaganje. Pojašnjavajući sam pojam identiteta s raznih aspekata poglavito suvremenog života, biskup Šaško dotaknuo se i svih tema koje će biti obrađene u ovogodišnjem nizu. Istaknuo je kako se i Bog objavljuje odgovarajući na pitanje o identitetu. I Krist polako učenicima otkriva svoj identitet postavljanjem pitanja i ukazivanjem na svoju mesijansku narav kroz biblijska proročanstva, te se identificira kroz slike i prispodobe.
Govoreći o sastavnicama identiteta, biskup je istaknuo ime, pripadnost, razlikovanje, prepoznatljivost i smisao. Identitet se tako otkriva u odnosu na ono skupno i pojedinačno po čemu se izdvaja iz skupnoga; identitet je također svijest o sebi kao o različitome. Osobni dokumenti donose nekoliko podataka po kojima je osoba prepoznatljiva u društvenim odnosima, pa tako na osobnoj iskaznici imamo podatke o datumu rođenja, fotografiju kao vizualno identifikacijsko sredstvo, simbole države, naroda, osobni potpis, jedinstveni matični broj. Već i ta jedinstvenost koja nam je dana u matičnom broju ukazuje na opasnost u koju se osoba dovodi ako dođe do falsificiranja identiteta. Identitet je i svijest o sebi, rekao je biskup Šaško.
Kratko se osvrnuo i na krizu identiteta, te istaknuo kako prožima sve slojeve. No, upozorio je da nas kao kršćane to ne smije uplašiti, jer je nama temeljem inicijacije temeljni identitet darovan u Kristu. Stoga ne postoji kršćanin bez identiteta, dano nam je ime, a stvoreni smo na Božju sliku. Bez identiteta ne postoji mogućnost ljubavi, darovanosti, dio naše odrednice da smo ljudi, zaključio je biskup Šaško.

Dr. Marasović svoje izlaganje naslovio je “Globalizacija – identitet – vjera”. Govoreći o važnosti identiteta kroz prizmu globalizacije i vjere, podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. o globalizaciji. Kroz identitet uočavamo veze bliskosti u kojima se identificiramo, ali i razlikujemo. Osobni identitet govori o afirmaciji sebe, ograđivanju sebe od onoga što nisam ja u odnosu na druge, te je stoga nužno i relacijska kategorija koja radi na izgradnji svijesti i samosvijesti. Osobito religija, smatra predavač, radi na tome da se vlastiti identitet legitimira, pruža otpor prema onome što nisam ja, te je projektni – usmjeren na mogućnost da postane nešto novo.
Prof. Marasović posebno je istaknuo tri modela religiozne reakcije na globalizaciju vjerski relativizam, folklorni konfesionalizam i fundamentalizam. Vjerski relativizam podrazumijeva rješavanje problema globalizacije na apstraktnom području, s obzirom na demokratični “trenutačni omjer snaga” i s mogućnošću da se situacija promijeni. U folklornom konfesionalizmu primarno se gleda na nacionalnost, a vjera postaje samo sekundarna odrednica identiteta. Katolicizam tako postaje kulturološka kategorija, samosvijest nacije. Fundamentalizam kao treći model reakcije na globalizaciju predstavlja nelagodu zbog ugroženosti identiteta. U današnjem svijetu treba, stoga, posebnu pozornost posvetiti vjeronaučnoj praksi koja će raditi na radikalnom obraćenju osobne vjere, gdje se procesi globalizacije mogu okrenuti u korist reafirmaciji vlastitog katoliciteta; ponovnom otkriću eklezijalnosti i to osobito s obzirom na utjeloviteljski vjerski život afirmacijom radikalnog čovjekova obraćenja koje nas upućuje na nasljedovanje Krista. Cjelokupna crkvena struktura i cjelokupni način dosadašnjega unutarcrkvenoga promišljanja, mora prestati polaziti od koncepcije da je Crkva “sociatas perfecta”, tj. nešto kao svojevrsna država, pa onda crkveni aparat samo kopira državnu birokraciju u svemu, pa i u načinu života, već bi trebalo krenuti s restrukturiranjem i crkvene svijesti i crkvene prakse od “Lumen gentium”, kako bi se uvjerljivo stiglo do “Gaudium et spes”. A u “Gaudium et spes” ima svakojakih vjetrova, ali ne i onoga koji bi puhao u krmu fundamentalizmu, zaključio je dr. Marasović.
Nakon rasprave, u kojoj su uvodničari nastojali još produbiti neka pitanja vezana uz identitet, najavljena je sljedeća tribina koja će se održati u srijedu 24. veljače o temi “Postmoderna i identitet” s gostima dr. Tončijem Matulićem i dr. Krunoslavom Nikodemom.