Subotica, (IKA) – Misu o 122. obljetnici smrti velikana bačkih Hrvata biskupa Ivana Antunovića u subotičkoj katedrali-bazilici predvodio je u nedjelju 17. siječnja predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” dr. Andrija Kopilović, čime je započelo ovogodišnje obilježavanje Dana biskupa Ivana Antunovića. S njim su koncelebrirala četvorica svećenika, a na misnom slavlju bili su i članovi Instituta te veliki broj vjernika.
Propovijedao je Dragan Muharem, prefekt sjemeništa “Paulinum”. Ohrabrio je nazočne da kao manjina u državi u kojoj žive mogu učiniti mnogo ako svoju nadu polože u Boga. Tako je činio biskup Ivan Antunović u svoje doba i u okolnostima koje su bile puno teže neko naše danas. “Biskup Ivan Antunović znao je da naš hrvatski narod može opstati i sačuvati svoje nutarnje bogatstvo ukoliko bude brižno njegovao svoj vjerski, kulturni i nacionalni identitet. Bio je svjestan svoje službe radnika u Božjem vinogradu i odgovorne zadaće njegovanja, zalijevanja, poticanja i zalaganja za malenu lozu svoga bunjevačkog i šokačkog roda na snažnoj grani hrvatskog naroda”, istaknuo je propovjednik te dodao kako njegovu životnu misiju i poslanje možemo oslikati riječima proroka Izaije: Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine ko’ svjetlost i spasenje njegovo ne plane ko’ zublja. “Ni biskup Antunović nije mogao šutjeti ni mirovati jer je bio vizionar poput proroka Izaije. Razmišljajući čisto ljudskom logikom smiješila mu se uspješna karijera, no ljubav prema Bogu i rodu pripremila ga je na puno veće poslanja. Poput proroka Izaije znao je uočiti potrebe i nedaće svoga naroda i kao čovjek Crkve priteći mu u pomoć”, rekao je propovjednik. U zaključku je, podsjećajući na Svećeničku godinu koja je u tijeku, ukazao na uzorni svećenički lik biskupa Antunovića: “Možemo s pravom reći da je lik biskupa Antunovića ostavio značajan trag u našoj povijesti. Nije nam ovdje cilj plesti mu lovorove vijence ili pjevati laude. Njegova posebnost jest upravo u tome što je bio potpuno predan svom pozivu. Prvenstveno je bio svećenik koji je snagu za svoj rad crpio iz ljubavi prema Bogu i svom narodu. Okupili smo se večeras ovdje da mu odamo čast i dužnu zahvalnost za sve što je učinio. Najveće, pak, priznanje biskupu Antunoviću bila bi upravo ljubav prema stvarnostima za koje se on borio. Te stvarnosti sažete su u njegovu životnu geslu: Sve za vjeru, riječ i narod svoj. Neka to postane i naše životno geslo”.
Pjevanje na misnom slavlju predvodio je Katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.