Sućut biskupa Škvorčevića obitelji poginulog djelatnika na uklanjanju mina nedaleko Zadra
Požega (IKA )
Svojom spremnošću da se izloži opasnosti u čišćenju hrvatskih prostora od mina i žrtvom svoga života Renato Polić Strinić iz Požege je na neki način sebe cjelovito položio na oltar domovine
Požega, (IKA) – Renato Polić Strinić iz Požege, djelatnik tvrtke “Piper” za čišćenje zaostalih mina nakon Domovinskog rata, poginuo je ovih dana na poslu u zadarskom zaleđu.
U toj tužnoj prigodi požeški biskup Antun Škvorčević uputio je njegovoj supruzi Ružici i obitelji sažalnicu, koju je na sprovodu 15. siječnja u Požegi pročitao župnik Nedjeljko Androš.
U sažalnici biskup Škvorčević piše: “Duboko me pogodila vijest da je Vaš cijenjeni suprug Renato poginuo minuloga 13. siječnja u zadarskom zaleđu na časnom zadatku čišćenja tog prostora od zaostalih mina iz Domovinskog rata. Iskrena srca dijelim tugu s Vama, djecom Ivicom, Josipom, Lucijom i Martom, ocem Jurom i majkom Ankicom te s rodbinom i prijateljima, svima ožalošćenima. Primite izraze moga kršćanskog suosjećanja i ljudske blizine u trenucima boli i rastanka s dragim bićem.
Zajedno s brojnim prijateljima i poznavateljima Vašeg supruga Renata želio bih u trenutku zemaljskog oproštaja s njime iskazati mu osobito poštovanje i zahvalnost što je pun mladenačkog idealizma i ljubavi prema domovini prekinuo studij 1991. godine i pridružio se onima koji su branili našu slobodu i dostojanstvo, podnijevši i ranjavanje na bojištu u Španovici.
Svojom spremnošću da se izloži opasnosti u čišćenju hrvatskih prostora od mina i žrtvom svoga života on je na neki način sebe cjelovito položio na oltar domovine. Njegovo tijelo polažemo u hrvatsku zemlju upravo na dan osamnaeste obljetnice međunarodnog priznanja neovisnosti Republike Hrvatske.
Čvrsto vjerujem da je Renato po smrti ušao u posjed vječne domovine i puninu one slobode, koju nam je Isus Krist omogućio svojom žrtvom ljubavi na križu i uskrsnom pobjedom. Posebno poštovanje želim iskazati preminulom Renatu i zbog toga što je ušavši u brak, velikom spremnošću na žrtvu posvjedočio svoju opredijeljenost za život, primio četvero djece, vjernički ih odgajao i na kršćanskom temelju izgrađivao obitelj.
Njegovo smrtno tijelo polažemo u zemlju upravo na blagdan sv. Stošije, mučenice, zaštitnice zadarske katedrale, u čijoj je blizini poginuo. Uvjeren sam da je žrtva ovog plemenitog čovjeka, pridružena brojnim mučenicima na našem tlu, ugrađena u snagu ljubavi, koja je istinski temelj života svih u našoj domovini, od koje će živjeti i Vaša obitelj.
Povjeravam njegov život i smrt milosrdnom Božjem srcu, da ga svojom ljubavlju zagrli za svu vječnost i molim da Vama, njegovim najbližima i najdražima udijeli utjehu i sigurnost kako vam on ostaje trajno blizak na nov način, oslobođen zemaljskih uvjetovanosti i smrtne ograničenosti”.
Biskup Škvorčević u zaključku sažalnice piše: “Neka dragom sinu, vjernom mužu i dobrom ocu Renatu svijetli svjetlost vječna u gradu Boga živoga i neka mu je trajan spomen među nama po molitvi u kojoj ćemo ga nositi”.
.