Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. nastavlja i ove godine analizirati srednjovjekovne svece i njihovu ulogu u tadašnjem i suvremenom društvu. U tijeku svoje druge ovogodišnje opće audijencije danas se osvrnuo na prosjačke redove, koje su u 13. stoljeću osnovali sveti Franjo Asiški i sv. Dominik, dva velika sveca koji prema Papinu uvjerenju svjedoče da su sveci pravi reformatori Crkve. Oni su razborito znali procijeniti znakove vremena i izazove s kojima se suočavala ondašnja Crkva. Vijest o strašnom potresu na Haitiju veoma je potresla Svetog Oca, te je pozvao vjernike, državne predstavnike i međunarodnu zajednicu da hitno priskoče u pomoć stradalom pučanstvu..
Prema Papinom uvjerenju povijest svjedoči da su sveci pravi reformatori Crkve.Siromašan je život najbolje svjedočanstvo Evanđelja, rekao je papa Ratzinger, osvrćući se na prosjačke redove iz 13. stoljeća. “I danas kada živimo u društvu u kojem prevladava ‘imati’ nad ‘biti’, ljudi su vrlo osjetljivi na primjere siromaštva i solidarnosti, koje vjernici pružaju hrabrim opredjeljenjima. Svijet, kao što je podsjetio Pavao VI. u Evangelii nuntiandi, rado sluša učitelje kada su ujedno i svjedoci. To je pouka koju se nikada ne smije smetnuti s uma u djelu širenja evanđelja: živjeti prvi ono što se naviješta, biti zrcalo božanske ljubavi”, istaknuo je Papa.
U Srednjem vijeku bilo je, prema njegovim riječima, niz vjerničkih pokreta, koji su tražili prikladan način istinskog kršćanskog života. Neki su od njih istupili Crkve. Franjevci i dominikanci su međutim pokazali vjernost crkvenom autoritetu i potvrdili da se siromaštvo može konkretno živjeti u duhu evanđelja. Oni nisu svjedočili samo svoj posebni način života, već su djelovali i pastoralno, propovijedajući i ispovijedajući te šireći pobožnost. Tako su nastali treći redovi, družbe vjernika, koji su željeli nasljedovati i živjeti u Franjinom i Dominikovu duhu. Prosjački su redovi napustili načelo stalnog boravišta, što je bila karakteristika monaškog života tijekom mnogih stoljeća. Manja braća i propovjednici putovali su od mjesta do mjesta, nošeni misionarskim poletom. Slijedom toga njihov je unutarnji ustroj bio drukčiji od onoga kojeg je imala većina monaških redova. Namjesto tradicionalne autonomije koju je uživao svaki samostan, oni su veću važnost pridali Redu kao takvom te generalnom poglavaru, kao i ustroju provincija. Tako su pripadnici prosjačkih redova bili u većoj mjeri raspoloživi za potrebe opće Crkve. Ti prosjački redovi istaknuli su se i na kulturnom i znanstvenom području. Bili su prisutni na sveučilištima i studijskim centrima. Za obnovu srednjovjekovne Crkve i društva moramo zahvaliti, prema riječima pape Benedikta, upravo tim prosjačkim redovima, koji i danas imaju veliku ulogu u Crkvi.