Biskup Škvorčević na XXII. božićnim danima hrvatskih katolika u Sloveniji
Ljubljana (IKA )
Ljubljana, (IKA) – U Ljubljani su od četvrte nedjelje došašća do blagdana Gospodinova krštenja održani XXII. božićni dani hrvatskih katolika koji žive u Ljubljani i Sloveniji. Završno euharistijsko slavlje predvodio je 10. siječnja požeški biskup Antun Škvorčević u franjevačkoj crkvi na Tromostovju u Ljubljani. Koncelebrirali su fra Marko Prpa, voditelj Hrvatske katoličke misije u Ljubljani, sa subraćom iz ljubljanskog franjevačkog samostana, prof. dr. Rafko Valenčič iz Ljubljane, kancelar iz Požege Ivica Žuljević i drugi svećenici. Među uzvanicima bili su dr. Svjetlan Berković, veleposlanik RH u Sloveniji, kao i ostali veleposlanici, predsjednik Hrvatskog društva Ljubljana Petar Antunović te predstavnici drugih organizacija Hrvata u Sloveniji. Pjevanje je predvodio mješoviti zbor požeške katedrale pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina.
Na početku slavlja fra Marko Prpa podsjetio je na aktivnosti HKM u Ljubljani prigodom Božićnih dana hrvatskih katolika, zahvalio svima koji su dali svoj doprinos u organiziranju programa, istaknuvši suradnju s Hrvatskim društvom u Ljubljani i njezinim predsjednikom Petrom Antunovićem, koje je objavilo knjigu “Sjećanja” i koja je nakon mise svečano predstavljena i uručena biskupu Škvorčeviću.
U pozdravu biskup je izrazio radost što može biti s Hrvatima u Ljubljani i s njima slaviti božićno otajstvo. Kazao je da im iz Hrvatske, iz svoje biskupije, donosi srce puno božićne radosti i da ga želi sjediniti s njihovim srcima. Potaknuo je sve da se pjevanjem hrvatskih božićnih pjesama povežu s poviješću otaca i majki, koji su u njih utkali svoju duboku vjeru, radost i nadu te tako u njima Božjim darom oživi sve hrvatsko lijepo i plemenito.
Biskup Škvorčević u homiliji je ponajprije istaknuo kako je velik događaj kad se Hrvati izvan domovine međusobno susretnu i kada budnom vjerom, otvorena srca zajednički stanu pred Boga. Podsjetio je na iznenađujuću činjenicu što se svaki od nas rodio bez svoje zasluge, u vrijeme koje nije mogao odrediti, ustvrdivši kako je svatko od nas u svojoj osobnoj jedinstvenosti i neponovljivosti Božji dar i kako različitost naših osobnosti svjedoči o bogatstvu toga dara. Kazao je da je naša nacionalna pripadnost u svojoj različitosti od drugih također Božji dar za koji mu trebamo zahvaljivati i njime se ponositi.
Istaknuo je da postoji hrvatski način ostvarivanja čovjeka i hrvatski način vjerovanja u Boga i pripadnosti jednoj Isusovoj Crkvi kojeg se ne bi smjeli odreći u tuđini, nego ga nastojati njegovati, poštujući identitet drugih naroda, osobito onoga s kojim žive, nastojeći ga upoznati i s njime graditi zajedništvo u različitosti. Izrazio je zahvalnost što upravo tako nastoje živjeti u Sloveniji i Ljubljani, što ih tako prihvaćaju franjevci u Ljubljani u čijoj crkvi mogu moliti i pjevati svojim hrvatskim jezikom, hrvatskim srcem, na svoj hrvatski način i što im u tom velikom požrtvovnošću pomaže voditelj Misije fra Marko Prpa.
Rekao je kako je hrvatski narod tijekom svojih četrnaest stoljeća povijesti krštenjem postao dionikom Božjega pobjedničkog “za” čovjeka i da je kršćanstvom prožeta sva naša kultura i duhovnost, da je u njoj nalazila svoju ukorijenjenost i čvrstinu vjernost u braku i obitelji, opredijeljenost za život po prihvaćanju brojne djece, poštenje i u siromaštvu, odgovornost u radu – te da je to baština s kojom nam se valja ponositi i još više svjedočiti u sredini gdje god živjeli.
Biskup je hrvatske vjernike u Ljubljani podsjetio i kako svojim srcem čeznu za više od materijalnog blagostanja, kako nas Bog po tim čežnjama drži budnima za puninu života koju može samo on u nama ostvariti. Potaknuo je vjernike da stoga svakodnevnom molitvom budu blizu Bogu, da nedjeljnim sudjelovanjem na misi budu dionici one Isusove ljubavi po kojoj On u nama pobjeđuje slabost i smrt te da tako budu blagoslovljeni Božji hrvatski narod. Čestitao im je božićne dane i novu godinu.
Nakon euharistijskog slavlja zbor požeške katedrale održao je koncert božićnih pjesama iz različitih europskih zemalja, a najupečatljivije su bile hrvatske božićne pjesme u obradi voditelja zbora Alena Kopunovića Legetina.
U dvorani franjevačkog samostana slijedio je domjenak na kojem su brojni Hrvati jedni drugima povjerili radosti i žalosti, a biskup Škvorčević i fra Marko još su ih jednom ohrabrili da budu ljudi nade, međusobnog zajedništva i sloge.