Zagreb, (IKA) – Katehetska zimska škola za vjeroučitelje osnovnih škola na temu “Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom sustavu s posebnim osvrtom na vjeronauk u školi” održana je od 7. do 9. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Stručni skup u sklopu trajne izobrazbe vjeroučitelja, koji tradicionalno organizira Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije (NKU) u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta (MZOŠ) te Agencijom za odgoj i obrazovanje (AZOO), okupio je oko 650 vjeroučiteljica i vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.
Uime organizatora, pozdravne riječi uputili su predstojnik NKU-a dr. Ivica Pažin, državna tajnica u MZOŠ-u dr. Dijana Vican i ravnatelj AZOO-a Vinko Filipović. Skupu se uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića obratila predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije dr. s. Valentina Mandarić, a radni dio škole otvorio je predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK đakovačko-osječki pomoćni biskup dr. Đuro Hranić.
Dr. Pažin napomenuo je kako je prostor suradnje s roditeljima, premda važan, ostajao na marginama suvremenih odgojno-obrazovnih promišljanja. Najviši stupanj odgovornosti za odgoj djece leži upravo na njihovim roditeljima jer “obitelj je ona koja prva odgaja za vjernost, oblikuje karakter te budi interes za ovaj svijet”. Obitelj je, nastavio je, prva institucija koja odgaja građane ovoga društva, no upozorio je također da “u tom procesu obitelj i društvo ne mogu, niti smiju, jedno drugo ignorirati”. Čini se da je u tom smislu pred suvremenom školom, a onda i pred suvremenim učiteljima, još više pred vjeroučiteljima, doista osjetljiva i odgovorna zadaća kako bi zajedno s roditeljima i obiteljima poučavali i naučili djecu i mlade kako danas živjeti.
Dr. Vican skup je pozdravila uime ministra znanosti, obrazovanja i sporta dr. Radovana Fuchsa, izrazivši zadovoljstvo stručnim skupovima trajne izobrazbe vjeroučitelja jer se na njima “hrabro dotiču važne teme”. Istaknula je također da vjeronauk pripada školi kao odgojno-obrazovnoj ustanovi, čemu svjedoči i činjenica da se u osnovnoj školi vjeronauk realizira u jednakome broju, tj. da broj učenika koji su izabrali predmet vjeronauka u osnovnim školama ne opada. Dodala je i kako ministarstvo iznimno cijeni da je vrednovanje i samovrednovanje vjeronauka u školi potaknula upravo Crkva. Kako je vrednovanje i samovrednovanje temeljna sastavnica Nacionalnog okvirnog kurikuluma, najavila je da se ove godine može očekivati objavljivanje toga temeljnog dokumenta.
Ravnatelj AZOO-a Filipović istaknuo je da je u vremenu u kojemu djeca dolaze iz obitelji koje su opterećene raznim teškoćama uloga vjeroučitelja osobito važna u dimenziji odgoja, ali i u obrazovnim smislu. Učitelji i vjeroučitelji imaju tu ulogu, ali i svojevrsnu životnu privilegiju da rade najodgovorniji i najvažniji posao poslije roditelja i obitelji, istaknuo je.
Dr. Mandarić istaknula je da odgoj treba imati glavnu ulogu na putu razvoja prema temeljnim promjenama u našem stilu života i ponašanja. Nameće se nužnost suglasja oko odabira etičkih vrednota koje bi društvo trebalo prenositi na nove naraštaje, a koje bi tvorile sadržajni polog cjelovitog odgoja, stoga je nužno razvijati suodgojiteljsko partnerstvo između najrelevantnijih odgojnih institucija kao što su obitelj, škola, Crkva i društvena sredina. “Bez obzira na duboke promjene koje pogađaju suvremenu obitelj, ona, posebno s pedagoškog aspekta, ostaje primarni čimbenik u odgoju. Obitelj je temeljna škola života i ponajprije o njoj ovisi tjelesni, emocionalni, socijalni, intelektualni, moralni i religiozni odgoj. U obitelji dijete stječe prva znanja, prva životna iskustva, usvaja sustav vrijednosti, norme ponašanja i model identifikacije”, istaknula je dr. Mandarić.
Biskup Hranić istaknuo je kako su škola, Crkva, predškolske i druge odgojne ustanove samo delegirane odgojne ustanove koje pomažu roditeljima u ostvarenju njihove zadaće odgoja i obrazovanja djece, dodavši kako nema odgojno-obrazovne institucije koja nije upućena na roditelje i koja može i smije djelovati, obrazovati i odgajati bez roditelja i tijesne suradnje s njima te aktivnog sudjelovanja roditelja u odgojno-obrazovnom procesu. Djeca i mladi u mnogome su slike svojih roditelja te obitelji iz kojih dolaze. Problemi u školi najčešći su ondje gdje su zakazali roditelji odnosno obitelj, a uspjesi i radosti redovito su plod zajedničkih nastojanja prosvjetnih djelatnika, obitelji i samih učenika. Posebnost školskog vjeronauka je u tome što ga bez roditelja ne bi ni bilo, budući da on ovisi o njihovu slobodnom izboru. “Ta posebnost našega predmeta zahtijeva i potiče suradnju vjeroučitelja i škole s roditeljima na najtješnji način. Školski vjeronauk kao školski predmet nije samo ovisan o slobodnom izboru roditelja nego znamo da je on usmjeren i prema vjerskom odgoju djece i mladih, prije svega u obitelji. Školski vjeronauk i obitelj trajno su prisno povezani kroz čitav proces kršćanskoga odgoja djece i mladih te posredovanja kršćanske vizije čovjeka i svijeta. Školski vjeronauk zato je neodvojiv od roditeljske i obiteljske kateheze s jedne, i župne kateheze s druge strane”, rekao je mons. Hranić, istaknuvši pritom kako školski vjeronauk kao integralni element školskoga sustava može i treba biti velika pomoć školi. On nužno predstavlja i privilegiranu mogućnost te izazov za školu u njezinu nastojanju produbljenja suradnje s roditeljima, u podizanju roditeljske svijesti o važnosti njihove suradnje sa školom i s nastavnicima te u podizanju njihove suodgovornosti za školu i cjelokupan odgojno-obrazovni sustav, zaključio je biskup Hranić.

Radni dio skupa predavanjem o temi “Biblijsko-kršćanska pouka o roditeljstvu” otvorio je mr. Luka Marijanović s đakovačkoga Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Kroz prizmu svetopisamskih tekstova približio je odgoj i roditeljstvo u biblijskim vremenima. Tamo gdje su temelji vjere položeni u obitelji može se početi kršćanski odgoj duhovnim buđenjem djeteta i to još prije nego počinje službeno navješćivanje u bogoslužju i katehezi. Najveću odgovornost za prvotnu katehezu imali su roditelji, a to uostalom imaju i danas. Nužno je da odgojitelji shvate kako odgoj nije samo ljudska stvarnost. Obitelj ima svoje poslanje kućne Crkve, ali ona je i mjesto promicanja kršćanske kulture, njegujući tradiciju i različite kršćanske običaje, stoga je vrlo važan primjer kojim roditelji svjedoče svojoj djeci. Pogled na dijete od biblijskih vremena do danas jako se izmijenio i još uvijek se mijenja, a sada, kada mi uspoređujemo ta vremena i ova danas vidimo kako smo puno dalje otišli u pravima djece, zaključio je mr. Marijanović.
Jasminka Zloković s riječkoga Filozofskog fakulteta govorila je o nasilju djece i mladih nad roditeljima. Obiteljski dom često se poistovjećuje s mjestom pružanja međusobne ljubavi, topline, mjestom utjehe i sigurnosti. Veliki broj roditelja u ispunjavanju svoje jedinstvene roditeljske uloge ulaže mnogo truda i ljubavi da bi učinili svoju djecu sretnima, zaštićenima i sigurnima. S druge strane, postoje obitelji u kojima kao svakodnevna pojava prevladavaju međusobno neprimjereni i nasilni odnosi, a još uvijek nije moguće odgovoriti zašto neki adolescenti ili odrasla djeca ozljeđuju svoje roditelje sve do letalnih posljedica. “Ponavljanje modela ponašanja svojih roditelja, alkoholizam, ovisnost, bolest, siromaštvo, osjećaj odbačenosti i besperspektivnosti, neki su od činitelja nasilja u međusobnoj interakciji”, kazala je. Precizne podatke o slučajevima nasilja u obitelji teško je prikupiti. Ne samo zbog “tamnih” brojki i velikog broja neotkrivenih slučajeva već i uslijed različitih polazišta u definiranju problema, njegovom neprepoznavanju, kao i nedostataka koji slijede iz nesustavnog praćenja rasprostranjenosti pojave. Premda do sada u Hrvatskoj nije provedeno konkretno istraživanje, “neki relevantni pokazatelji iz medicinske, policijske, sudske, socijalne, psihološke i odgojno-obrazovne prakse upućuju da je velik broj mladih ljudi koji tjelesno i psihološki zlostavljaju, materijalno iskorištavaju ili manipuliraju svojim roditeljima”.
Dr. Zloković istaknula je i problem prevencije, dodavši da je u Hrvatskoj prisutna tercijarna prevencija, kada je problem već uzeo maha, dok je ona primarna zapostavljena. “Činjenica je da smo socijalno dosta neosjetljivi na nasilje i da ga toleriramo”, rekla je, dodajući da je to i dalje na neki način obiteljska tajna, te da vrlo često ignoriramo tuđe probleme, a na razini društva funkcioniramo između deklarativne i stvarne razine brige o obitelji. Nasilje se može spriječiti u velikom broju slučajeva, a u tome veliku ulogu ima i suradnja škola i roditelja, upozorila je dr. Zloković.
Prijepodnevni dio programa zaključen je izlaganjem dr. Dubravke Maleš, profesorice na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja je govorila o temi “Obitelj i škola pred izazovima suvremenoga društva”. “Govoriti o obitelji i o školi, a ne imati na umu društvo u kojemu te institucije, odnosno zajednice djeluju može biti veoma pogrešno, jer one nisu neovisne o onome što se događa u široj društvenoj zajednici”, kazala je dr. Maleš, istaknuvši samo neke od obilježja suvremenog društva kao što su zapostavljanje duhovnoga i moralnog aspekta odgoja, dominacija materijalnih nad ljudskim vrijednostima, globalizacija, ekonomska kriza, međunarodni ekonomski poredak itd. Sve to djeluje na ono što se događa u obitelji i u školi. Obitelj se u tijeku povijesti mijenja. Kriza obiteljskog odgoja zasigurno postoji jer su mnogi problemi u društvu rezultat lošeg odgoja. Govoreći o obilježjima suvremenih obitelji, dr. Maleš spomenula je pluralizam obiteljskih struktura, tj. postojanje različitih vrsta obitelji te pitanje kako to utječe na razvoj djeteta. Govorila je i o individualizmu kao životnoj filozofiji te nametanju dvojba kao što je ona o obitelji ili karijeri. Istaknula je i kako suvremena obitelj treba pomoć društva te kako je važna dobra suradnja između roditelja i škole, tj. razgovor i dogovor o podjeli odgovornosti s ciljem pridonošenja kvaliteti života djeteta, kako u obitelji tako i u školi, tj. s ciljem pridonošenja kontinuitetu odgoja.
Osim kroz predavanja i tematske rasprave, vjeroučitelji su u poslijepodnevnome dijelu programa sudjelovali u pedagoškim radionicama nakon čega su se okupili na zajedničkom euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup Hranić.

Škola je 8. siječnja nastavljena predavanjem dr. Zlatka Miliše s Filozofskoga fakulteta u Zadru o stilovima roditeljskog odgoja i medijskom utjecaju u socijalizaciji djece i mladih. Govoreći o tipovima odgoja, istaknuo je da demokratski ili autoritativni stil pretpostavlja željeni tip odgoja u kojemu je komunikacija na najvišoj mogućoj razini i gdje je dijete u poziciji subjekta. Odgovornost je ravnomjerno raspoređena i to od nastavnika, roditelja, djeteta i drugih subjekata u odgojno-obrazovnom procesu, a cilj je takvog odgoja samoostvarenje. Autoritarni roditelj nasuprot tome misli da jedino on zna odgovore na sva pitanja i da djeca moraju samo slijediti njegove upute. Permisivni ili anarhistički stil odgoja karakterizira dijete u središtu pozornosti te ono diktira želje i svoje interese, a taj tip odgoja u konačnici završava egocentričnom osobom. Kod indiferentnog roditeljskog stila također nema odgovornosti i kvalitetne komunikacije, a takvi su roditelji najmanje emocionalno angažirani. Dr. Miliša istaknuo je i kako je u obitelj nužno vratiti razgovor koji je sada izgubljen na svim razinama, a time bi se vratila i odgojna uloga škole. Ustvrdivši zatim kako su mediji danas glavni čimbenici socijalizacije mladih naraštaja, dr. Miliša upozorio je kako je osobito važno promotriti koje to vrijednosti današnji mediji promiču. Mediji s vrijednostima koje odašilju imaju veliku usmjeravajuću funkciju na same aktivnosti mladih. Središnja uloga medijskoga manipulatora je rušenje svakog oblika razumnosti uime neposrednosti, spontanosti, ugode. Umjesto kreativne upotrebe slobodnog vremena, manipulator nudi dokoličarenje i prosječnost, a banalnost uzdiže na rang vrlina. Škola, posao, obveze uzimaju se kao kavez iz kojeg se treba izvući, kao brana slobodi duha, kao preporuka koju treba odbaciti. Upravo stoga, upozorio je predavač, u obitelji je važan razgovor o medijima, jer mediji su “glavni trovači svijesti i ponašanja mlade generacije”. Dodao je i kako su mediji omogućili da živimo u društvu gomile usamljenika o čemu svjedoče i neka istraživanja prema kojima mnoga djeca i mladi ne razgovaraju sa svojim roditeljima. Mediji promoviraju i diktaturu relativizma, upozorio je predavač, navodeći primjer listova za mlade koji svugdje u svijetu pronose istu poruku, a to je da je seksualnost, perverzija i nasilje poželjan stil ponašanja. Upozorio je da je najveća indoktrinacija u industriji zabave prisutna kod reklama i oglašivača. Važno je shvatiti koja je moć današnjih medija, upozorio je dr. Miliša, spomenuvši pritom i pojavu medijske ovisnosti, te istaknuvši kako su upravo zbog toga danas od izrazite važnosti medijski odgoj i stjecanje medijskih kompetencija, te razgovor u obitelji o medijskim sadržajima.
O mogućnostima suradnje škole s roditeljima govorio je dr. Niko Tunjić, ravnatelj Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci. Pritisak na suvremenu obitelj izuzetno je velik te postoje mnogi razlozi zbog kojih obitelji svoje zadaće prebacuju na školu pred koju postavljaju velike zahtjeve. Roditelji ne mogu ili ne žele preuzeti odgovornost za odgoj pa traže da ih škola zamijeni. Istodobno ima sve više pritužbi na roditelje koji ne žele da škola preuzme odgojnu ulogu. “Očekuju da škola bude stroj za poučavanje, stvar mozga, a ne srca i oblikovanja osobnosti”, kazao je, dodavši da danas, više nego ikada, škola treba “kvalificirane roditelje” jer “odlučivanje o izboru škole i zanimanja zahtijeva poznavanje problema”, a “suradnja s upravom škole i profesorima zahtijeva sposobnost komunikacije s jedne i s druge strane”. Poticaji roditelja, bilo da su oni socijalne, emocionalne ili intelektualne prirode, imaju brojne pozitivne učinke koji se nalaze u međusobnoj interakciji, kazao je predavač. Istaknuo je kako su roditelji osobe koje su primarno i načelno odgovorne za obrazovanje svoje djece, a “sve što katolički profesor radi u školi odvija se unutar strukture obrazovne zajednice, koja se sastoji od kontakata i suradnje različitih skupina učenika, roditelja, profesora, ravnatelja, osoblja koje ne poučava – tako su svi zajedno odgovorni kako bi od škole postala idealna zajednica”. “Uska suradnja mora postojati između roditelja i profesora kojima roditelji povjeravaju svoju djecu radi odgoja i obrazovanja. Treba se podržavati temeljno pravo roditelja da educiraju svoju djecu kroz sve forme suradnje između roditelja, profesora i školskih vlasti”, zaključio dr. Tunjić.
Nakon predavanja i kratke tematske rasprave, vjeroučitelji su nastavili rad u pedagoškim radionicama. Vjeroučitelji su tako promišljali, ali i kroz konkretne primjere razmjenjivali svoja iskustva o temama stvaranja “odgojnog saveza” vjeroučitelja i župnika s roditeljima, o modelima rada vjeroučitelja s roditeljima na nastavnoj razini, o kvalitetnoj komunikaciji s učenicima koji imaju poremećaje u ponašanju, o vještinama asertivnog ponašanja, o pravilima i granicama u odnosima s djecom, o radu s djecom i mogućnostima suradnje s rastavljenim i samohranim roditeljima, o radu s djecom koja dolaze iz zapuštenih i nasiljem označenih obitelji, te onom koja odrastaju u okruženju posttraumatskog stresnog poremećaja.
U poslijepodnevnome dijelu programa Gradsko kazalište “Zorin dom” iz Karlovca uprizorilo je predstavu za djecu i mlade “Medejina djeca”. Održan je i tradicionalni večernji susret s uredništvom jedinoga dječjeg katoličkog mjesečnika u nas – Malim koncilom. Popularni “cvijet molitve, znanja, igre i prijateljstva”, uz kratko nabrajanje novih izdanja i dostignuća, te podsjećanje na prošlogodišnji nagradni izlet u Poljsku, predstavio je obiteljsku zajednicu ŽiR (Život i radost) s Knežije, iz župe Marije Pomoćnice. Program su duhovitim skečevima obogatili mladi iz župe Duha Svetoga te zbor mladih “Davidias”. Na završetku susreta ravnatelj Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić “najodvažnijim dragovoljcima” iz publike dodijelio je vrijedna izdanja GK i Maka.
Stručni skup završio je 9. siječnja podnošenjem izvješća o radu u radionicama, okruglim stolom i zaključcima škole te najnovijim informacijama iz Nacionalnog katehetskog ureda.