Zagreb, (IKA) – “Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom sustavu s posebnim osvrtom na vjeronauk u školi” tema je trodnevne Katehetske zimske škole za vjeroučitelje osnovnih škola koja je otvorena u četvrtak 7. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Stručni skup u okviru trajne izobrazbe vjeroučitelja, koji tradicionalno organizira Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije (NKU), u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) te Agencijom za odgoj i obrazovanje (AZOO), okupio je oko 650 vjeroučiteljica i vjeroučitelja iz cijele Hrvatske.
Uime organizatora, pozdravne riječi okupljenima uputili su predstojnik NKU-a dr. Ivica Pažin, državna tajnica u MZOŠ-u dr. Dijana Vican i ravnatelj AZOO-a Vinko Filipović. Skupu se uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića obratila predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije dr. s. Valentina Mandarić, a radni dio škole otvorio je predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK-a, pomoćni biskup đakovačko-osječki dr. Đuro Hranić.
Govoreći o temi škole dr. Pažin je kazao kako je prostor suradnje s roditeljima, premda važan, ostajao na marginama suvremenih odgojno-obrazovnih promišljanja. Dodao je i kako najviši stupanj odgovornosti za odgoj djece leži upravo na njihovim roditeljima jer, kako je rekao, “obitelj je ona koja prva odgaja za vjernost, oblikuje karakter te budi interes za ovaj svijet”. Obitelj je, nastavio je, prva institucija koja odgaja građane ovoga društva, no upozorio je također da „u tom procesu ne mogu, niti smiju, obitelj i društvo jedno drugo ignorirati”. Dodao je i kako se čini da je u tom smislu pred suvremenom školom, a onda i pred suvremenim učiteljima, još više pred vjeroučiteljima, doista osjetljiva i odgovorna zadaća kako bi zajedno s roditeljima i obiteljima poučavali i naučili djecu i mlade kako danas živjeti.
Državna tajnica dr. Vican skup je pozdravila uime ministra znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovana Fuchsa izrazivši zadovoljstvo stručnim skupovima trajne izobrazbe vjeroučitelja jer se na njima, kako je kazala, „hrabro dotiču važne teme”. Istaknula je također da vjeronauk pripada školi kao odgojno-obrazovnoj ustanovi čemu svjedoči i činjenica da se u osnovnoj školi vjeronauk realizira u jednakome broju, tj. da broj učenika koji su izabrali predmet vjeronauka u osnovnim školama ne opada. Dodala je i kako ministarstvo iznimno cijeni da je vrednovanje i samovrednovanje vjeronauka u školi potaknula upravo Crkva. Kako je vrednovanje i samovrednovanje temeljna sastavnica Nacionalnog okvirnog kurikuluma, najavila je kako se u 2010. godini može očekivati objavljivanje toga temeljnog dokumenta.
Ravnatelj AZOO-a Filipović također je naglasio važnost teme škole te je dodao da je u vremenu u kojemu djeca dolaze iz obitelji koje su opterećene raznim teškoćama uloga vjeroučitelja osobito važna u dimenziji odgoja, ali i u obrazovnim smislu. Učitelji i vjeroučitelji imaju tu ulogu, ali i svojevrsnu životnu privilegiju da rade najodgovorniji i najvažniji posao poslije roditelja i obitelji, istaknuo je.
Dr. s. Mandarić, govoreći o važnosti odgoja, kazala je kako on treba imati glavnu ulogu na putu razvoja prema temeljnim promjenama u našem stilu života i ponašanja. Naglasila je kako se nameće nužnost suglasja oko odabira etičkih vrednota koje bi društvo trebalo prenositi na nove naraštaje, a koje bi tvorile sadržajni polog cjelovitog odgoja, dodavši da je stoga nužno razvijati suodgojiteljsko partnerstvo između najrelevantnijih odgojnih institucija kao što su obitelj, škola, Crkva i društvena sredina. „Bez obzira na duboke promjene koje pogađaju suvremenu obitelj, ona, posebno s pedagoškog aspekta, ostaje primarni čimbenik u odgoju. Obitelj je temeljna škola života i ponajprije o njoj ovisi tjelesni, emocionalni, socijalni, intelektualni, moralni i religiozni odgoj. U obitelji dijete stječe prva znanja, prva životna iskustva, usvaja sustav vrijednosti, norme ponašanja i model identifikacije”, istaknula je dr. Mandarić.
Biskup Hranić također je naglasio kako su roditelji prvotni odgojitelji svoje djece te je njihovo neotuđivo i nezamjenjivo pravo, ali i dužnost skrb za odgoj i obrazovanje vlastite djece, zbog čega ono ne može biti sasvim povjereno drugima niti od drugih nasilno prisvojeno. Škola, Crkva, predškolske i druge odgojne ustanove samo su delegirane odgojne ustanove koje pomažu roditeljima u ostvarenju njihove zadaće odgoja i obrazovanja djece, kazao je biskup Hranić dodavši kako nema odgojno-obrazovne institucije koja nije upućena na roditelje i koja može i smije djelovati, obrazovati i odgajati bez roditelja i tijesne suradnje s njima te aktivnog sudjelovanja roditelja u odgojno-obrazovnom procesu. Mons. Hranić istaknuo je kako su djeca i mladi u mnogome slike svojih roditelja te obitelji iz kojih dolaze. „Problemi u školi su najčešći ondje gdje su zakazali roditelji odnosno obitelj, a uspjesi i radosti redovito su plod zajedničkih nastojanja prosvjetnih djelatnika, obitelji i samih učenika”. Naglasio je i kako je posebnost školskog vjeronauka u tome što ga bez roditelja ne bi niti bilo, budući da on ovisi o slobodnom izboru roditelja. „Ta posebnost našega predmeta zahtjeva i potiče suradnju vjeroučitelja i škole s roditeljima na najtješnji način. Školski vjeronauk kao školski predmet nije samo ovisan o slobodnom izboru roditelja nego znamo da je on usmjeren i prema vjerskom odgoju djece i mladih prije svega u obitelji. Školski vjeronauk i obitelj trajno su prisno povezani kroz čitav proces kršćanskoga odgoja djece i mladih te posredovanja kršćanske vizije čovjeka i svijeta. Školski vjeronauk zato je neodvojiv od roditeljske i obiteljske kateheze s jedne, i župne kateheze s druge strane”, rekao je mons. Hranić istaknuvši pritom i kako školski vjeronauk kao integralni element školskoga sustava može i treba biti velika pomoć školi. On, zaključio je, nužno predstavlja i privilegiranu mogućnost te izazov za školu u njezinu nastojanju produbljenja suradnje s roditeljima, u podizanju roditeljske svijesti o važnosti njihove suradnje sa školom i s nastavnicima te u podizanju njihove suodgovornosti za školu i cjelokupan odgojno-obrazovni sustav.
Nakon pozdravnih govora uslijedila su predavanja mr. Luke Marijanovića koji je govorio o biblijsko-kršćanskoj pouci o roditeljstvu, dr. Jasminke Zloković koja je održala izlaganje o temi „Nasilje djece nad roditeljima. Obiteljska tajna?” te dr. Dubravke Maleš koja je govorila o obitelji i školi pred izazovima suvremenoga društva.