Slunj, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović tradicionalno je kao i prethodnih godina misno slavlje na Bogojavljenje 6. siječnja predvodio u Slunju u nazočnosti brojnih vjernika a u koncelebraciji župnika i slunjskog dekana mons. Mile Pecića. Nakon mise tradicionalno je zaplesao s vjernicima kolo Janje moje. Govoreći o blagdanu Sveta tri kralja, biskup Bogović pokušao je proniknuti u bit poruke tri mudraca ili kralja koji su se došli pokloniti rođenom kralju. Oni se nisu došli pokloniti nekome tko može ojačati njihovu moć, učvrstiti njihovu vlast, povećati njihovo bogatstvo. Kraljevi su pak u duši osjetili da ne smiju napustiti “zvijezdu” koja ih je vodila prema nemoćnome. Krenuli su premda su primijetili da ona ne pokreće druge u njihovoj okolini. Osjetili su da treba ići za spasonosnom istinom i onda kada se ona očituje u nemoći. Čovjek treba ići prema istini i onda kada to iziskuje težak put i napor. Herodu ta “lampica” nije proradila premda je bio u blizini. On je bio osjetljiv samo za takve ciljeve koji su osiguravali njegovu moć, bogatstvo i vlast. Ljudi se boje “bacati kamenje” na moćne i bogate i kada su u krivu, ali olako kamenje bacaju na siromaha i kada je u pravu. U komunističko vrijeme postojali su određeni načini kada se i koga treba staviti na stup srama. Nije to vlastitost samo prošlog društva. I u nas se upre prstom sad na ovoga, sad na ovoga. Jedno vrijeme to je u nas bila Jelena Brajša. Tko li sve nije sebi prisvajao “moralno” pravo da se na nju obruši drvljem i kamenjem? Znam koliko joj je tada značila potpora jer sam i sam nešto slično, u manjoj mjeri, doživio. Istina se i tada očitovala nemoćna kao u jaslicama, ili kao na križu. Kada je Jelena i formalno oslobođena, tko joj se od napadača ispričao? Temeljna poruka kršćanstva bila je i ostala: Istinu treba slijediti i onda kada je ona žrtva nepravde u društvu, kada je nemoćna. Neki nam danas nude svoje svijetlo i vuku nas da napustimo “nemoćnu istinu” tako da se dodvorimo moćnima i bogatima, da se njima predamo u ruke i da po mogućnosti dođemo na njihove pozicije, iako vidimo da istinu ne poznaju, niti im je do nje stalo. To je valjda ta “nova pravda”. Ona kršćanska kao da ne vrijedi! Takvi imaju neku svoju pravdu, pravdu ovoga svijeta koja ne vjeruje u istinu koja se očituje i u nemoći, koji se ne žele takvoj istini pokloniti i donijeti joj dare. Takvi će lako pomoći našim bogatim i moćnim tužiteljima da optuže nemoćnoga i siromašnoga. Teško narodu koji to ne vidi, koji nema svoje Kraljeve i Mudrace sa zvijezdom iz koje zrači Božje svjetlo, da ga povedu prema istini koja se ne očituje u bogatstvu i moći, rekao je biskup.