Karlovac, (IKA) – Svetkovina Bogojavljenja – Sveta tri kralja, svečano je proslavljena 6. siječnja u istoimenoj karlovačkoj župi na predjelu grada zvanom Banija. U župi koja je prošle godine proslavila svoju 40. obljetnicu, jutarnju i večernju kraljevsku proštenjarsku službu Božju predvodio je domaći župnik Josip Priselac, a svečanu koncelebriranu poldanicu zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Suslavili su preč. Ferdinand Vražić, švarčanski župnik i karlovački dekan, s većim brojem svećenika grada Karlovca i okolice. Uz velik broj vjernika, u svečanom euharistijskom slavlju na svetkovinu nebeskih zaštitnika nazočni su bili i karlovački gradonačelnik Damir Jelić. Na početku liturgijskog slavlja u kojem je biskup pozdravio svećenike i sve nazočne vjernike, kazao je da je Bogojavljenje jedan od onih dana kada dublje osjećamo otajstvo Crkve i ljepotu zajedništva vjere. U Bogojavljenju nalazimo i sažetak i naglasak Božjega očitovanja čovjeku. Osjećamo potrebu za susretom, za traženjem; osjećamo radost zbog nađenoga i zbog zajedništva koje nije pohranjeno samo u spisima, već se pretvara u slavlje koje postaje našim životom, sažeo je biskup u propovijedi smisao i značenje svetkovine Bogojavljenja, te istaknuo da smo mi vidljivost Boga na zemlji, ali isto tako i sjaj koji potamni zbog naših grijeha, put koji poznaje i stranputice. Zanimljivi su mudraci, oni su baštinici staroga znanja, predstavnici posebno istančanoga osjećaja za tajne prirode i za istraživanje povijesti. Oni su zagledani u znak jedne zvijezde koja im mijenja život. Više ne traže nešto već Nekoga. I – evo ih stavu klanjanja.
Za nas je radosna vijest to da Božja objava nije pridržana mudracima s Istoka, već se u našemu životu otkriva mnoštvo znakova koji nude božanski sjaj. Bog očekuje nekoga tko će biti spreman otvoriti oči, tj. dopustiti da mu se otvore oči. Istinu o Božjemu dolasku k čovjeku dohvaćaju maleni, oni koji su vidjeli kako se na obzorju pali znak, zvijezda; istinu dohvaćaju oni koji su prihvatili biti ponizni tražitelji. Sveto pismo govori i o nemiru vladara. Taj je nemir prouzročila rečenica stranaca koji kažu: “Došli smo se pokloniti”. Premda su sa sobom nosili darove, glavni im je cilj klanjanje, a ne darovi. Herod je svjestan da će se glave i koljena prignuti pred Gospodarom, Gospodinom, a ne pred njegovim prividnim bogatstvom.

Teško je manipulirati ljudima koji prigibaju koljena i savijaju kralježnicu samo pred Bogom. Niti jedan zemaljski gospodar ne može računati na nepravednu potporu takvih ljudi, kazao je biskup te u nastavku istaknuo da kada netko poznaje istinu, kada ju tumači, to ujedno ne govori o tome da će učiniti sve kako bi ta istina rasla. Knjige služe samo ako potiču na ispravno življenje. I ova tri mudra čovjeka čitali su i stekli spoznaje, ali nisu ostali tek na spoznajama. Krenuli su na put za koji nisu znali kamo će ih odvesti. Kada su se poklonili, otvoriše svoje blago – kaže Biblija. Oslobodili su se onoga što su posjedovali, skinuli su odjeću zemaljskoga, da bi se obukli u novi sjaj s neba. Na kraju evanđelja se kaže da su se mudraci vratili u svoju zemlju drugim putem. To je put kojim je i nama ići. Ono što smo primili, što znamo, treba ponovno tražiti, prolazeći neponovljivim putem. I za nas će u životu Bogojavljenje biti plodonosno, ako nam oči ne ostanu na slovima, ako nam se ne ugase promatrajući zvijezde, već ako te oči prate zvijezdu, božanski znak upisan u stvoreno, hodajući Kristovim putem na zemlji. Dobro je to imati na pameti i osobito ne zaboraviti da Božje kraljevstvo ne pripada onima koji mirno čekaju, već onima koji odlučno kreću.