Đakovo, (IKA/TU) – Na svetkovinu Božića središnje euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali predvodio je 25. prosinca đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Osvrnuvši se na izvještaj o Isusovu rođenju u štali, nadbiskup Srakić je na početku homilije izdvojio jednu pojedinost koja vjernike potresa više od drugih – bijedni izgled štale u kojoj se rodio Krist. “Pitamo se, zašto se Isus htio roditi u takvim uvjetima? Budući da je Sin Božji, mogao je izabrati dostojnije mjesto. Naprotiv, izabrao je štalu. Zašto? Htio je biti blizak siromašnima, poniženima, postati jedan od njih, dijeliti uvjete s posljednjima da se nitko ne osjeti stran njemu, da shvatimo kako on svoje kraljevstvo neće izgraditi na sili, moći ili bogatstvu, nego na ljubavi, poniznosti, odvojenosti od zemaljskih stvari”, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako se čovjekova veličina u Božjim očima ne mjeri po onome što posjeduje, nego po onome što jest. “Začuđuje nas i druga pojedinost u izvještaju o Isusovu rođenju: činjenica da to dijete nije našlo mjesto u gostionici ili svratištu: ‘jer ne bijaše mjesta za njih’. Je li moguće da nitko nije osjetio sažaljenje za tu siromašnu majku, Mariju, koja je bila pred porodom? Je li moguće da joj nitko nije napravio mjesta u vlastitoj kući? To je nevjerojatno, ali se dogodilo! I to nas veoma žalosti, jer govori do koje mjere može doći ljudska bezosjećajnost. No, još više žalosti što se ta činjenica ponavljala i što se nastavlja ponavljati.”

Podsjećajući kako je Sin Božji sišao na zemlju radi naše radosti i mira, nadbiskup je pozvao vjernike da širom otvore srca, odbace od sebe sve što Mu priječi da se rodi u njima i obogati ih svojim božanskim životom. “Ne smijemo zaboraviti da je Krist danas prisutan u svakom bratu koji trpi: u bratu koji je prognan, koji čeka posao, koji je zlorabljen, koji živi sam i napušten, koji je pogriješio. Zato, svaki puta kad netko bez razloga bude prognan iz kuće, Isus biva prognan; svaki puta kad ne pružim konačište, Isus je onaj koga ne puštam pod krov; svaki puta kad ne sudjelujem na trpljenju nekoga, kada s ljubavlju ne sretnem onoga koji živi u samoći, kada svoj položaj u društvu koristim samo za sebe, kad ne nastojim shvatiti onoga koji je pogriješio, nego ga samo osuđujem. Božić znači prihvatiti Isusa, otvoriti mu svoje srce, prihvatiti njegov dar milosti i spasenja odričući se bezbožnosti i svjetovnih požuda, kao što nas potiče sv. Pavao. Ako to ne činimo, onda se on za nas uzalud rodio. Jasno onda nismo shvatili najvažniju poruku koju nam pruža Božić”, upozorio je nadbiskup.

Vjernike je podsjetio na budućnost – svestranu “obnovu”, prosperitet društvene zajednice i Crkve, i upozorio kako ona nipošto neće biti lagana. “Trebat će nam mnogo božićnog duha, duha Krista koji se izjednačio s malenima, koji je došao njima pomoći. Bit će potrebno mnogo solidarnosti, uzajamne ljubavi – ne gramzljivosti na račun onih koji su nemoćni i prepušteni na milost i nemilost moćnika. Bit će nam potrebno mnogo hrabrosti susresti se sa stvarnošću koja nas čeka. Ali uz dobru volju, uvjereni smo, prebrodit ćemo poteškoće i ostvariti preduvjete da živimo u miru i blagostanju. Ti nas osjećaji moraju držati kroz cijelu godinu, tada se Božić ne ograničava samo na jedan dan ili jedan tjedan”, rekao je, između ostaloga, nadbiskup Srakić, uputivši na kraju homilije božićnu čestitku okupljenim vjernicima, riječima: “Sretan Božić vama koji puno radite, ali se znate i čestito zabavljati, vama koji gasite televizor da biste razgovarali, vama koji ste sretniji kad nešto možete podijeliti, nego imati cijelo, vama koji ste uvijek spremni pomoći bližnjemu, vama koji ne vidite sve crno, ni onda kada ste u mraku. Sretan vam Božić!”