Božićna poruka beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara
Beograd
Božić nije predmet posjedovanja, nego bogo-ljudski proces preobražavanja ljudi, društva i kozmosa koji treba nastavljati iz dana u dan
Beograd, (IKA) – Čim začujemo riječ Božić u našim srcima ispliva na vidjelo mnoštvo sretnih iskustava i počinje se buditi u nama nada u budućnost. Osnaži se žudnja po novim lijepim trenucima i mogućnostima; osobito po prijateljskim susretima. Za nas je Božić prije svega iskustvo svega najljepšeg i svega što je prožeto ljubavlju! Ali protagonisti prvog Božića – sveta Obitelj, morali su i kroz drukčija iskustva, podsjeća u božićnoj poslanici beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar. “Upravo one noći, kad se imalo roditi dijete; Dijete, koje će postati ne samo središte sve povijesti već je i nadahnuće i dopunjene svega, za njega i za njegovu obitelj one noći nema mjesta u nijednom svratištu u Betlehemu. Za “Prvorođenog”, za Sina Božjega i Sina Čovječjega u svratištima, to jest u ljudskim srcima, nema mjesta! Velika i gorka činjenica!”
Božić nije predmet posjedovanja, nego bogo-ljudski proces preobražavanja ljudi, društva i kozmosa koji treba nastavljati iz dana u dan. Nažalost, piše nadbiskup Hočevar, u srcu svakog od nas postoji opasnost da nema mjesta za određene osobe, za određene ljude, za određene grupe, za određene nacionalnosti, duhovnosti, kulture ili poruke. “U tolikim srcima majki; roditelja još uvijek nema mjesta za djecu, a tolika već začeta ljudska bića su odbačena. U našim srcima, u našim kućama, institucijama i društvima često nema mjesta za siromašne, invalide, bolesnike, stare, umiruće, za strance i pridošlice. U našim mislima i razumima često nema mjesta za istinu, za stvarne činjenice, za velike duhovne, kulturne i vjerske izazove. Nema mjesta za traženje jedinstva kršćana, za Kristove apostole, za mir u svijetu! Premnogi i danas zatvaraju vrata srca i razuma za sve ono, što donosi pravu budućnost, što donosi istinsko oslobođenje, pomirenje i spasenje. Mnogi samozadovoljno uživaju u hranjenu s prošlošću i u hranjenju samo materijalnim dobrima. Zatvorena srca, zatvorene kuće, institucije i društva tako ostaju bez svjetla Neba, bez anđeoske poruke, bez posjete i rođenja Spasa!”
Čestitajući Božić beogradski nadbiskup poziva stoga sve da ga slave što dostojnije, kako bi postali otvorena bića za svjetlost istine i ljubavi, za rađanje novog pomirenja, za rađanje istinitog i cjelovitijeg spasenja. Božićnu čestitku upućuje ujedno i braći i sestrama koje ga slave u duhu Istoka i po Julijanskom kalendaru.