Film o najstarijem hrvatskom župniku
Zagreb (IKA )
Zagrebačka premijera dokumentarnog filma "Moja tramuntana - priča o don Josipu Banderi"
Zagreb, (IKA) – Zagrebačka premijera dokumentarnog filma “Moja tramuntana – priča o don Josipu Banderi” održana je u povodu Svećeničke godine u organizaciji Glasa Koncila i Kršćanskog kulturnog centra iz Zagreba 21. prosinca u dvorani Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu.
Nakon pozdravnih riječi predsjednice udruge Kršćanski kulturni centar Marije Perčić, okupljenima je ukratko o razlozima predstavljanja filma u Svećeničkoj godini govorio direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić. “Svijetli primjeri zauzetih svećenika, predanih svojoj svećeničkoj službi i Radosnoj vijesti, zaslužuju u prigodi Svećeničke godine biti stavljeni svima na uvid. Život i djelo svećenika Krčke biskupije mons. Bandere koji je jedan od najstarijih aktivnih svećenika na svijetu jer sa svojih 95 godina života i 60 godina aktivne župničke službe još uvijek vitalno okuplja kako svoje župljane u tri župe tako i mnoge turiste koji ljeti dolaze u Beli, Dragozetiće i Predošćicu, Božji je dar koji je dobro prepoznati”, rekao je Pintarić, zahvalivši ekipi koja se odvažila snimiti film o mons. Banderi.
Scenarist filma Bosiljko Domazet ukratko je opisao višegodišnja iskustva povezana s prikupljanjem materijala i snimanjem filma na mjestima u kojima mons. Bandera živi sa svojim župljanima, istaknuvši Banderinu komunikativnost, otvorenost i pristupačnost svakom čovjeku. “Neizostavna je Banderina gesta da svakoga ponudi s rakijom i smokvama i tu počinje priča”, kazao je scenarist Domazet. Nakon prikazivanja filma razvila se rasprava u tijeku koje su sudionici koji poznaju mons. Banderu posvjedočili njegovu vitalnost, kreativnost i ljubav prema čovjeku i mjestu u kojem živi.
Redatelj filma je Željko Zorica, snimatelj Dragan Ruljančić, scenarist Bosiljko Domazet, a objavljen je u nakladi producentske kuće Artless d.o.o. iz Zagreba. Trenutačno se prevodi na engleski jezik kako bi se brojni iseljeni Cresani u Americi mogli prisjetiti svoga rodnog kraja, a mladi naraštaji vidjeti u čemu je životna snaga stanovnika Beloga.