Istina je prava novost.

Aktualna situacija u Europi

Razmišljanje CCEE-ova povjerenstva Caritas in veritate, St. Gallen, Švicarska, 11. studenoga 2015.

Objavljujemo razmišljanje CCEE-ova povjerenstva Caritas in veritate na Dan svetog Martina, 11. studenoga 2015., na početku proslava 1700. obljetnice svečeva rođenja. Nacrt ovog razmišljanja predstavljen je na Plenarnom zasjedanju CCEE-a, u Svetoj zemlji, 13. rujna 2015.

1. U ovom povijesnom času Europa se bori sama sa sobom i sa svojom budućnošću na posebno istaknut način. Ipak, ozbiljan pritisak onoga što se zbiva izvan njezinih granica ne smije dovesti do toga da se zaboravi veličinu njezinih bogatstava, a poteškoće na putu koji je pred nama moraju nas navesti da dublje zagrabimo u vlastite materijalne i duhovne resurse.
2. Ideologije danas pokušavaju ukloniti iz Europe njezine vrijednosti i podijeliti je na pobornike i protivnike modelâ izgrađenih ne na zajedničkoj povijesti Europe, već na teoriji. Ekonomske i kulturne skupine za pritisak aktivno su mobilizirane u Europi protiv Europe. Institucije Staroga kontinenta pate od napetosti između identitetâ narodâ i veličine birokracije, koja obično odgovara apstraktnim parametrima i koju vode dužnosnici koji su često daleko od stvarnog života Europljana. Suživot religijâ ugrožava politika vjerske ravnodušnosti i pokušaj da se religiju iz javne prebaci u privatnu sferu. Baš kao i u ostalim povijesnim trenucima europske prošlosti, vjerski fenomen se predstavlja kao opasan, ali ga je takvim zapravo učinila politika koja odbacuje koristiti javnu rasudbu koja je kadra razlučivati religije na temelju univerzalnih ljudskih vrijednosti. Ekonomski problemi su često žrtva političkih i financijskih interesa. Na konkretnosti realne ekonomije i rada vodi se sukob između dviju apstrakcija: političke, uvjetovane ideologijom, te financijske, uvjetovane špekulacijom. Države se muče i bore posredovati na značajan način između narodâ i transnacionalnih europskih institucija.
3. U takvim teškim okolnostima, Europa je svjesna novih problema odnosno novih aspekata starih problema. Ona na njih može odgovoriti prokušanim mudrim realizmom, vjernošću vlastitoj povijesti, povratkom moralnim i duhovnim resursima koji predstavljaju njezin poziv. U tijeku je slabljenje europske kohezije, i na razini susreta među narodima i na razini susreta među državama. Javljaju se oblici partikularističke reakcije kojih se veoma lako riješiti nazivajući ih “populističkim”, ali koji, čak i ako se očituju u neprimjerenim oblicima, ukazuju na rašireno nerazumijevanje. Javljaju se nove podjele među državama: na jake i slabe, na one koje su se priklonile dominantnoj kulturi i one koje joj se nisu priklonile, no koje se zbog toga ne smije smatrati drugorazrednima. Potraga za zajedničkim vrijednostima ne znači nametati svima vrijednosti koje zastupaju samo neki, to znači dijeliti s drugima prave i za sve valjane vrijednosti. Ponovno se sklapaju savezi za koje se mislilo da su jednom zasvagda prevladani, ponovno se javljaju strahovi i tenzije koji su karakterizirali neka druga povijesna razdoblja. Trenutna situacija u Grčkoj je nametnula probleme koji su mnogo širi od onih s kojima se može nositi tako mala zemlja, pa čak i sama Unija. Postoji ozbiljna zabrinutost zbog situacije otvorenog sukoba u Ukrajini, zemlji koja je povijesno vrlo značajna za europski kontinent i njegovu civilizaciju na razmeđu Istoka i Zapada.
4. O svim se tim pitanjima Europa mora duboko preispitati i tražiti na njih odgovore. Katkad rad europskih institucija ljudi doživljavaju arogantnim. Stoga se čini da procesi integracije prolaze kroz fazu nazadovanja. Narodi se pribojavaju da će biti zarobljeni u kontekst koji će izobličiti njihove povijesne i kulturne karakteristike. Treba ih stoga umiriti stvarnim jamstvima.
5. Mir mora biti primarni cilj Europe, ali naš kontinent mora u vezi s tim biti više nego realan. Mir je mirni poredak, te je dakle globalna, a ne samo vojna potreba. Sigurna Europa koja je, zauzvrat, izvor sigurnosti je uređena Europa, gdje su različite društvene institucije s pravom na prvome mjestu. Ne poštivati život i obitelj ujedno znači stvarati ozračje sukoba i slabiti mir. Isto vrijedi i za nepoštivanje ili čak progon religije, prije svega kršćanske religije, odnosno poučavanje mladih moralnoj anarhiji. Ako pravda nije zajamčena i ako sudska vlast teži nadomjestiti ne samo druge dvije vlasti, već i etos naroda, praveći se da ga restrukturira, sukob postaje put bez izlaza.
6. U suočavanju s novim problemima i novim aspektima starih problema, europski kontinent mora biti aktivni a ne pasivni subjekt na svim poljima. Migracijom treba mudro i odgovorno upravljati a ne trpjeti je. “Složenost ovog egzodusa, sa svojim neizbježnim diferencijacijama, zahtijeva veliku pozornost od strane pojedinih država, čije situacije se stubokom razlikuju, kako bi se blagovremeno odgovorilo na potrebe za izravnom pomoći i prihvaćanjem ljudi očajnih zbog rata, progona i bijede. Uz pomoć odgovarajućih institucija države moraju održavati javni red, jamčiti pravdu za sve i velikodušno pružiti pomoć onima koji su doista u potrebi, u perspektivi integracije u znaku poštivanja i suradnje. Crkve europskog kontinenta ulažu velike napore, i, slijedeći naputke Svetoga Oca Franje, surađuju s državama, koje su primarno odgovorne za društveni i gospodarski život svojih naroda. Mnoga sadašnja iskustva poticaj su za nastavljanje i intenziviranje svih napora” (Poruka s plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija, rujan 2015.).
U upravljanju migracijama koje danas poprimaju oblik humanitarne krize, Europa se ne smije odreći vlastite pravne stečevine i temeljnih vrijednosti vlastite kulture koju je asimilirala iz tradicije naravnog moralnog zakona koja je ovdje kod nas obogaćena i prenošena kršćanskom tradicijom, a koja je također prisutna u drugim kulturama i religijama. Ne smije se isto tako osloboditi zajedničkog opredjeljenja za rješavanje ovog izvanrednog stanja ne samo u tzv. iskazivanju dobrodošlice izbjeglicama, već također i iznad svega u vanjskoj politici učinkovitog suprotstavljanja izopačenim interesima koji se kriju iza ovog fenomena. Ali Europa ne može sve učiniti sama! “Zbog složenosti situacijâ i razmjera humanitarne tragedije, nadamo se da će UN ozbiljno razmotriti situaciju i iznaći učinkovita rješenja ne samo u zbrinjavanju migranata nego i u poboljšanju stanja u zemljama iz kojih migranti dolaze, poduzimajući potrebne mjere za zaustavljanje nasilja i izgradnju mira i razvoja svih naroda. Nadalje, mir na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi je od vitalne važnosti za Europu” (isto).
7. Europa se ne može na prikladan način uhvatiti u koštac s tako važnim procesima ako se povuče u samu sebe i odriče same sebe. Naprotiv, ona mora pokazati svoje lice, lice kontinenta koji je kroz svoju povijest spoznao istinu o muškarcima i ženama i njihovu suživotu i spreman je odgovorno dijeliti to bogatstvo. Konkretni ekološki problem mora se rješavati bez ograničavajućih odstupanja, u duhu “cjelovite ekologije” koja uključuje u sebi i okolišnu i ljudsku ekologiju. S gorućim pitanjem zapošljavanja treba se uhvatiti u koštac zajedničkim snagama, u pravom europskom prostoru, ponovno oživljavajući s duhom pragmatizma stare i nove profesionalnosti, oslobađajući energije od institucionalizacije rasipnostî, od dodatnih prihoda na temelju nekog dobra odnosno povlaštenih prihoda na temelju nekog društvenog položaja kao i od pretjeranog poreznog pritiska u okolnostima uopćenih sustava socijalne skrbi i nerijetko neprimjerenih naknada.
8. Takav duh mudrog pragmatizma, koji se ne boji pokazati svoje tipično europsku lice, vrijedi i za dijalog među religijama, a posebice s islamom. Ljudska prava, mir, stvarno opće dobro koje nije samo materijalno, već i duhovno, obitelj, jednako dostojanstvo ljudskih bića, ispravno razlikovanje između politike i religije su europske i ujedno općeljudske vrijednosti. Europa ih mora braniti dok promiče pravi susret između religija u čijem su ishodištu te vrijednosti.
9. Katolička crkva koja je prisutna u različitim europskim narodima dobro zna da je njezina prva dužnost navještaj Krista Europljanima, jer je evanđelje prvi činilac razvoja. Ona zna da to mora raditi u prijateljstvu sa svima, ali sa svojim jedinstvenim izgledom, utemeljenom na istini Gospodina Isusa Krista. Od prihvaćanja navještaja Krista nastaju novi odnosi, nov način gledanja na stvari, novi poticaji solidarnosti i građanskog prijateljstva, nova uvjerenost da se treba boriti za ljudsko i transcendentno dobro ljudi.

CCEE-ovim povjerenstvom predsjeda Njegova Preuzvišenost mons. Giampaolo Crepaldi, tršćanski nadbiskup. Podijeljeno je na tri odsjeka: Migracije, kojim predsjeda zagrebački nadbiskup Njegova Uzoritost kardinal Josip Bozanić; Očuvanje stvorenog svijeta, kojim predsjeda umirovljeni nadbiskup Malines-Bruxellesa (Belgija) Njegova Preuzvišenost mons. André-Joseph Léonard; Socijalna pitanja, kojim predsjeda tršćanski nadbiskup Njegova Preuzvišenost mons. Giampaolo Crepaldi.