Zagreb, (IKA) – Knjiga prof. dr. Stjepana Krasića “Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga književnog jezika u XVII. stoljeću” predstavljena je 17. prosinca u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Knjigu povjesničara dominikanca o. Stjepana Krasića, dugogodišnjeg profesora crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu (Angelicum) i dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu objavila je Matica hrvatska – ogranak Dubrovnik. Glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. Tihomil Maštrović istaknuo je da je do svojih značajnih otkrića Krasić došao tragajući u Rimu. Uz dokumente o djelovanju prvog hrvatskog sveučilišta pronašao je i dekrete dvojice papa, temeljem čega se ne samo na području Mletačke republike nego na svim visokim školama i učilištima u Europi pokraj latinskoga, grčkoga, hebrejskoga, armenskoga i arapskoga, kao obvezatan nastavni predmet najmanje dvije godine mora proučavati također i ilirski. Ti rezultati istraživanja mijenjaju neke spoznaje vezane uz standardizaciju i normizaciju hrvatskog jezika, pomičući ih za punih 200 godina unazad, istaknuo je Maštrović. Ovom knjigom autor također pokazuje da je dosad u hrvatskoj historiografiji bilo malo poznato da je hrvatski jezik u povijesti u inozemstvu uživao daleko veći ugled nego u domovini. Dr. Krasić istaknuo je da knjiga govori o normiranju hrvatskog jezika u XVI. i XVII. st. Do sada se općenito smatralo da je hrvatski jezik normiran u XIX. st. u okviru narodnog preporoda. Ne želeći umanjiti značaj tog važnog pokreta, moja istraživanja pokazuju da je hrvatski jezik normiran, tj. da je proces normiranja započet najmanje dva stoljeća prije, istaknuo je autor, te podsjetio kako je zahvaljujući zauzimanju nekolicine papa, hrvatski jezik krajem XVI. i početkom XVII. st. prvi put postao predmetom stručnoga proučavanja. Tada se naime počelo ozbiljno i stručno prilaziti proučavanju narodnoga jezika, njegove strukture, pa tako i normiranju onoga što je kasnije nazvano hrvatskim jezikom. Podsjetio je i na dekret Zbora za širenje vjere, koji je omogućio ulazak “ilirskog” jezika kao obveznog nastavnog predmeta na europska učilišta. O svemu se tome malo znalo jer se svi dokumenti o tome čuvaju u Rimu.
Krajem 16. i početkom 17. stoljeća Faust Vrančić, Bartol Kašić, Juraj Habdelić, Ivan Belostenec s rječnicima, Kašić s prvom gramatikom, Šime Budinić, Ardelio Della Bella s pokušajima pravopisne reforme, udarili su temelj normizaciji hrvatskog jezika, rekao je Krasić, te istaknuo da je Kašić odabrao štokavsko narječje kao najljepše i najraširenije. Zvuči zaista paradoksalno da se sve to događalo mnogo prije nego se hrvatski narod uspio osloboditi tuđinskog jarma i njegovi sinovi počeli razmišljati o jedinstvenom jeziku i stvaranju države, rekao je na kraju dr. Krasić. Predsjednica Matice hrvatske – ogranak Dubrovnik prof. Ivana Burđelez istaknula je veliku ulogu dr. Krasića u istraživanju povijesti hrvatskog jezika. Istaknula je kako ga je Ogranak predložio za nagradu za životno djelo Dubrovačke županije, koja mu je i uručena ove godine. Podsjetila je kako je u knjizi predstavljen trdesetgodišnji mukotrpni rad dr. Krasića, te izrazila nadu da će knjiga biti zanimljiva ne samo kroatistima nego i povjesničarima. Na kraju predstavljanja knjige, prof. dr. Josip Silić kratko se osvrnuo na normiranje hrvatskoga jezika. Ulomke iz knjige čitao je dramski umjetnik Joško Ševo, a u glazbenom dijelu predstavljanja sudjelovali su učenici Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba Helga Korbar, violina i Franjo Bilić, klavir.