Split, (IKA) – “Danas smo kao jedna obitelj. Dugo smo čekali ovaj radosni dan da na našoj Visokoj izgradimo i posvetimo ovaj Božji hram. Radosni smo sudionici ovoga povijesnog događaja satkanoga od želja, čežnji, nada tolikih naraštaja”, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći u subotu 12. prosinca euharistijsko slavlje u tijeku kojega je posvetio novu župnu crkvu Presvetoga Srca Isusova na Visokoj u Splitu. Uz provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Ivana Kopreka, generalnoga vikara mons. Ivana Ćubelića, pastoralnoga vikara mons. Dragu Šimundžu, župnika o. Zorana Vujičića i župnoga vikara o. Josipa Juraka u slavlju je sudjelovalo oko 40 svećenika, više tisuća vjernika te predstavnici grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije: župan Ante Sanader i dogradonačelnici Anđelka Visković i Jure Šundov, a pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor.
Na početku mise Dušan Vuletić uime župe pozdravio je nadbiskupa te mu, kao župniku svih župa mjesne Crkve, u znak odanosti predao ključ nove crkve, koju je projektirao arhitekt iz Splita Dario Gabrić. Sama crkva ima 600 četvornih metara, a prostorije pastoralnoga centra 500. Zvonik s križem visok je 35 metara. Izvođač armirano-betonskih radova je Konstruktor iz Splita, a ostali dio posla obavile su druge građevinske firme. Kameno-klesarske radove: ambon, oltar, krstionicu, svetohranište, prezbiter napravila je kameno-klesarska radnja Branimira Marovića iz Mravinaca.

Prije nego je blagoslovio vodu i poškropio vjernike i zidove crkve, nadbiskup je uputio riječi pozdrava svima koji su sudjelovali u tom blagoslovljenom pothvatu te svim sudionicima slavlja i onima koji su bolešću ili nekim drugim razlogom bili spriječeni doći. Nakon čitanja, koja su iz Lekcionara pročitali župljani i evanđelja, nadbiskup je u homiliji protumačio smisao samoga čina posvete, istaknuvši da se time crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov. Prostor i vrijeme važne su dimenzije ljudskoga života. One nisu nešto što pripada čovjeku nego je on kao fizičko biće bitno određen njima. Tako nas i ovaj hram Božji, pomažući nam biti Božji duhovni hram, bitno određuje, kazao je nadbiskup. Gospodin je uzevši tijelo čovjeka, ušao u prostor i vrijeme i posvetio ga te učinio da njegova riječ odzvanja svetim mjestom. Tako i mi danas ovim činom posvete želimo udomiti Gospodina, dopustiti Njegovoj riječi da odzvanja u našim srcima, hraniti se njime preko sakramenata. Nadbiskup se sjetio Božića godine 1969., kada je nadbiskup Frane Franić u jednoj kući otvorio župnu kapelu Presvetoga Srca Isusova na Visokoj, koja ima 150 četvornih metara i u kojoj se bogoslužje održavalo sve do danas. I danas, kada župa ima oko 12.000 vjernika to je premalen prostor za potrebe tako velike župe, koja je nekoć obuhvaćala znatno veći teritorij te je imala i oko 30.000 vjernika. Naknadno su od nje odvojene župe na Trsteniku i Mertojaku. Još godine 1997. dobivena je lokacija za ovu novu crkvu s pastoralnim centrom, a pravovaljana dozvola za gradnju dobivena je 2000. Nadbiskup Barišić blagoslovio je godine 2004. radilište, a kamen temeljac blagoslovio je 1998. papa Ivan Pavao II. U tom je surječju nadbiskup istaknuo da Gospodin gradi crkvu na živoj vjeri, molitvi, ljubavi, solidarnosti i zajedništvu. “Nema crkve bez svjedočenja, ni vjere bez djelatne ljubavi”, upozorio je nadbiskup Barišić te potaknuo župljane na Visokoj da budu prepoznatljivi po vjernosti Bogu u svojim sredinama gdje žive i rade te da im ova kuća molitve bude izvor praštanja i mira, topline i stvarne ljubavi koju će oni unositi u svoju obitelj i donositi potrebnima: gladnima i žednima, žalosnima i osamljenima, jer bol kad se dijeli umanjuje se, a radost podijeljena raste. Nakon što je nadbiskup izmolio posvetnu molitvu, pomazao svetim uljem oltar i zidove crkve, obavio obred kađenja oltara i crkve te predao župniku upaljenu svijeću, mons. Ćubelić pročitao je povelju o posveti crkve čime je završen obred posvete. Na kraju mise župnik Vujičić, koji je na Visokoj pet godina, uputio je riječ zahvale nadbiskupu na pastirskoj brizi, Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, izvoditeljima radova, donatorima, župljanima i gradu Splitu koji je najzaslužniji za uređenje okoliša te svima koji su na evanđeoski način sudjelovali u gradnji crkve od „udovičina novčića” do žive crkve u obitelji.