Zagreb, (IKA) – U povodu 10. obljetnice smrti prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, OFMCap, misu u župnoj crkvi Sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi predvodio je 12. prosinca zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak, generalni definitor Kapucinskog reda u Rimu fra Jure Šarčević, direktor KS-a dr. Željko Tanjić, mnogobrojni članovi Kapucinske provincije, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te svećenici Remetskoga dekanata. Na početku mise, dobrodošlicu kardinalu Bozaniću i sudionicima slavlja izrazio je župnik fra Eugen Pavlek, istaknuvši kako je tu župu godine 1942. osnovao tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Šagi-Bunić je kao jedan od četvorice bogoslova godine 1943. došao u Dubravu i od tad se od nje nije odvajao.

U propovijedi je kardinal Bozanić podsjetio kako se tim euharistijskim slavljem zaključuje znanstveni simpozij u čast prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, o desetoj obljetnici njegove smrti. Dostojno je i pravedno da danas hodočastimo ovoj kršćanskoj zajednici koju okupljaju oci kapucini u Dubravi, kojoj je pripadao Tomislav Šagi-Bunić. Tu je bio prepoznat i cijenjen poglavito kao vjernik i svećenik. Nju je kao svećenik izgrađivao, ona mu je bila izazov, provjera i nadahnuće za vjernički život i teološki rad. Tu je slavio euharistiju kao najuzvišeniji ljudski i svećenički čin potpunog darivanja Bogu. Njegove pouke i propovijedi, kako god one bile poticajne, teološki utemeljene i posve prilagođene vjerničkoj zajednici, resila je odlika da su ih dobro razumjeli i djeca i stariji, istaknuo je kardinal Bozanić, dodavši kako nam primjer o. Tome i iskustvo vjernika Dubrave svjedoče o važnosti i nužnosti životne povezanosti teologa i vjerničke zajednice.
Kardinal se osvrnuo i na Šagijevo zalaganje za stvaranje civilizacije ljubavi, kojom je osobito bio zaokupljen posljednjih desetljeća svoga života. O tome je svjedočio riječima i znakovima, za to je živio, to je za njega bio životni program u koji je vjerovao, podsjetio je kardinal, te istaknuo kako Tomislav Šagi-Bunić danas stoji pred nama kao snažna ličnost koja se izdigla iznad svog vlastitog povijesnog trenutka koji joj je pružao šansu, ali i uvjetovao granice te šanse. On proročki poručuje da stojimo ili pred zatorom svijeta ili pred novom budućnošću svijeta, a posrijedi je samo jedan put – civilizacija ljubavi. Teolog Šagi nam je danas i izrazit primjer želje da se ne stoji, nego da se kreće naprijed, prema onome što smo po savjesti, u svjetlu Božje riječi, spoznali da je potrebno i korisno odgovorno činiti, tamo gdje smo postavljeni, rekao je kardinal, te upozorio kako je Šagi-Bunić ostavio dobro polazište za novo promišljanje evangelizacije na pragu trećeg tisućljeća. Naime, on nas znakovito poučava: “Kroz duga je stoljeća počasno mjesto u zapadnom kršćanstvu imala rečenica iz Ivanova evanđelja: ‘I Riječ tijelom postala i prebivala među nama’ (Iv 1,14). Nastupilo je vrijeme da slično počasno mjesto zadobije sada rečenica: ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40) . Ta druga rečenica u stvari je samo konkretna životna primjena one prve. U ovo je naše vrijeme nužno da se ta primjena tako izričito posvijesti da odista postane misao vodilja svakoga našega dana i svega našega poduzimanja.”
Na kraju propovijedi kardinal je podsjetio i kako Šagi-Bunić uči kako treba ljubiti Crkvu kao svoju Majku. On je mogao u njoj i za nju trpjeti, ali nikada ne doći u napast da je iznevjeri, rekao je kardinal te propovijed završio riječima molitve o. Tomislava Šagi-Bunića: “Gospodine Isuse Kriste, Ti si rekao: ‘Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili’. Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvijetli moju dušu, pa da u svakom čovjeku s kojim se danas sretnem mogu prepoznati Tebe, Sina čovječjega, koji ćeš me jednom suditi”.

Prije blagoslova, kardinalu Bozaniću je na predvođenju misnog slavlja zahvalio provincijal Petanjak. Na kraju mise, kardinal je izrekao svoja sjećanja na prof. Šagi-Bunića te poručio kako je simpozij izazov svima, a osobito teolozima da proučavaju teološku baštinu. Misno slavlje pjevanjem je uveličao župski zbor.