Zagreb, (IKA) – Knjiga “Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti” dr. o. Dominika Mandića predstavljena je 6. prosinca u samostanu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi, u organizaciji HKD Napredak iz Zagreba. Sudjelovali su glavni urednik prof. Mile Pešorda, suprireditelj knjige, i autor pogovora dr. fra Bazilije Pandžić, povjesničar dr. Anđelko Mijatović i domaćin vikar samostana fra Ljubo Kurtović.
Nakon kratkog pozdrava prof. Pešorde, u kojem je istaknut neprocjenjiv značaj rada dr. o. Mandića za cijeli hrvatski narod, dr. Pandžić osvrnuo se na autorov životni put. Nakon djetinjstva provedenog u Širokom Brijegu, dr. o. Mandić visoko je obrazovanje stekao u Mostaru i u švicarskom Fribourgu, gdje je nakon I. svjetskog rata i doktorirao. Brzo je napredovao u franjevačkoj hijerarhiji, te je godine 1939. izabran za generalnog ekonoma reda. Uvijek je aktivno brinuo za dobrobit hercegovačkog puka, posebno za obrazovanje. “Bio je uvjeren da su dobro odgojeni đaci zalog budućnosti svoga naroda”, istakao je dr. Pandžić. Godine 1951. poslan je u SAD, gdje postaje starješina hrvatskih franjevaca u Angloamerici.
Dr. Mijatović izložio je pregled Mandićeva historiografskog rada. Ljubav prema povijesnoj znanosti Mandić je stekao već u školskim danima, a nakon obrane disertacije na temu franjevačkog zakonodavstva posvetio se proučavanju povijesti Bosne i Hercegovine, posebno njenog hrvatskog segmenta. Najveći broj djela, od ukupno 31, objavio je u SAD, nakon što je oslobođen visoke službe u redu. Bavio se proučavanjem historiografskih problema podrijetla Vlaha, značenja tzv. Crvene Hrvatske i bosanskih krstjana. Napisao je i veliko, trotomno djelo “Etnička povijest BiH”, a značajna je i njegova knjiga “Hrvati i Srbi, dva stara i različita naroda”. Iscrpno je proučavao arhivsku građu, prikupivši veliku količinu dokumenata, od kojih je mnoge i objavio. Dr. Mijatović zaključio je da premda se neke Mandićeve teze nisu održale, njegovi radovi nisu izgubili ništa od svoje vrijednosti, te je izrazio nadu da će u budućnosti privući više pozornosti.
Na kraju je prof. Pešorda pročitao tekst dr. Ante Birina u kojem je objašnjena raščlamba i relevantnost djela Dominika Mandića, s osvrtom na njegovu osebujnu interpretaciju povijesnog izvora “Ljetopis popa Dukljanina”.
Predstavljanje knjige pjesmom su uljepšali bogoslovi hercegovačke franjevačke provincije.

Dr. o. Dominik Mandić u knjizi “Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti” iznosi mnoge teze o Hrvatskoj i hrvatskom narodu od najranijih vremena do vrhunca srednjovjekovne hrvatske države, s rasponom tema od povijesti Dalmacije u sklopu Ravenskog Egzarhata pa do postanka Vlaha, kao i interpretaciju izvora za srednjovjekovnu povijest ovih prostora, poput spisa Konstantina VII. Porfirogeneta i “Ljetopisa popa Dukljanina”. Bibliografija djela iznimno je opsežna. Dr. o. Dionizije Lasić i dr. o. Bazilije Pandžić u predgovoru su istakli da Mandić “U svakom raspravljanom pitanju pokazuje spremu povijesnog stručnjaka, u pojedinosti prodoran i ujedno sveobuhvatan duh, vidovitost i rijetku sposobnost u prikazivanju zamršenih i teških povijesnih pitanja lakim i pristupačnim načinom.”

.