Vatikan, (IKA) – Pravi teolog nije onaj tko popušta napasti da vlastitom inteligencijom mjeri otajstvo Boga, najčešće lišavajući smisla Kristov lik, nego je onaj tko je svjestan vlastitih granica, kao što su bili brojni veliki sveci koji su također priznati velikim učiteljima – bila je nit vodilja homilije pape Benedikta XVI. na misi slavljenoj 1. prosinca u Apostolskoj palači u Vatikanu s članovima Međunarodnoga teološkog povjerenstva, koji od 30. studenoga sudjeluju na godišnjoj plenarnoj skupštini.
Primjer umišljenog teologa, koji proučava Sveto pismo kao što neki znanstvenici proučavaju prirodu, to jest s akademskom hladnokrvnošću koja nastoji isparati otajstvo zanemarujući transcendentalnu iskru, Papa vidi u drevnim pismoznancima koji svetim kraljevima pokazuju put prema Betlehemu, prema djetešcu Isusu. Oni su veliki stručnjaci: mogu reći gdje se rađa Mesija, ali se ne osjećaju pozvanima. Novost se ne odnosi na njihov život, oni ostaju po strani. Mogu pružiti informacije, ali ta informacija ne utječe na njihov život, upozorio je Papa. Isto opažamo i u naše doba, u posljednjih 200 godina. Postoje veliki učenjaci, stručnjaci, teolozi, učitelji vjere koji su nas naučili mnogo toga. Pronikli su u pojedinosti Svetoga pisma, povijesti spasenja, ali nisu vidjeli bit otajstva, pravu srž, da je Isus zacijelo Sin Božji. Moglo bi se s lakoćom navesti velika imena u povijesti teologije u ovih posljednjih 200 godina, od kojih smo mnogo naučili, ali se očima njihova srca nije otvorilo otajstvo, rekao je Benedikt XVI.
Papa je veoma strog prema takvom načinu proučavanja, koje se, kako je rekao, postavlja iznad Boga. Strog je sa znanstvenicima koji se služe s metodom u koju “Bog ne ulazi” i dakle “ne postoji”. Ali, još je više strog prema stanovitoj teologiji koja umrtvljuje božansko, čije je mane pojasnio na slikovit način: u vodama Svetoga pisma ribari se s mrežom za određenu veličinu ribe, a sve što nije po mjeri mreže u nju ne ulazi, niti dakle postoji. Tako se veliko Isusovo otajstvo, utjelovljenoga Sina Božjeg, ograničuje na povijesnoga Isusa, zaista tragičan lik, nekakva prikaza bez mesa i kostiju, netko tko je ostao u grobu, raspadljiv je, stvarno je umro, rekao je Papa.
Povijest Crkve puna je muškaraca i žena kadrih pred veličinom Božjom priznati svoju malenkost, poniznih i dakle sposobnih otkriti istinu. Između brojnih, Papa je spomenuo samo neka imena: od Bernardice Soubirous do Terezije od Lisieuxa s novim čitanjem Svetoga pisma, ne znanstvenim, nego ulazeći u srž Svetoga pisma, sve do svetaca i blaženika našega doba: s. Bakhite, majke Terezije, Damjana de Veustera. Oni su skupina “malenih koji su učeni”, uzori na kojima se treba nadahnjivati, poručio je Papa i poželio sudionicima susreta da im pomognu “biti pravi teolozi koji mogu naviještati Njegovo otajstvo, jer su dirnuti u dubini srca, poput Gospe, svetoga Ivana i satnika pod križem. Posebno je istaknuo sv. Pavla koji u svome životu simbolički sadržava pouku o prijelazu iz lažne u pravu mudrost. Veliki je učenjak postao malen i upravo tako vidi da je ludost Božja mudrost, znanje veće od svih ljudskih znanja”, istaknuo je Benedikt XVI.
Kardinal William Levada, predsjednik Međunarodnoga teološkog povjerenstva, zatražio je od Povjerenstva da u radni program uključi raspravu o teološkoj metodologiji, o čemu se također raspravljalo u prethodnome petogodištu.