Zagreb, (IKA) – Misa zadušnica za nedavno preminuloga dr. Aldu Starića, istarskog svećenika, profesora na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu i glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti slavljena je u petak 27. studenoga u crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u zagrebačkome Trnju. Okupio se velik broj prijatelja, suradnika i poštovatelja prof. Starića kao i desetak koncelebranata, među kojima i donedavni direktor KS-a dr. Adalbert Rebić.
Misu zadušnicu, umjesto bolešću spriječenoga novog direktora Kršćanske sadašnjosti dr. Željka Tanjića predvodio je prof. Anton Šuljić, pomoćnik direktora. Među ostalim, istaknuo je kako bi “Aldo volio da se drži homilija nego li propovijed” te se, vođen tim naputkom, zaustavio na tumačenju Isusove prispodobe o kukolju i pšenici. Kršćanin je čovjek koji je sav usmjeren na umnožavanje dobra, na rast pšenice, na traženje onoga što izgrađuje, a ne zapliće se u kukolj, u zlo stanje i podmetanja, rekao je prof. Šuljić. Nije da kršćanin ne vidi zlo, no ne bavi se njime. Što je veći angažman oko dobra, manje će ostati vremena za bavljenje zlom. To je bila i temeljna svećenička i ljudska orijentacija prof. Starića. U nastavku je prof. Šuljić rekao kako se teško oteti dojmu kako je s prof. Starićem zaključeno dugo i plodno razdoblje velikih Istrana. Počevši od Jurja Dobrile pa preko Bože Milanovića, Josipa Turčinovića, jednog od utemeljitelja i svakako duše KS-a, zatim Antuna Heka – svećenstvo je služilo svome narodu u duhovnome buđenju i u prosvjećivanju. Bila je to poveznica svih spomenutih, ali i mnogih drugih svećenika, koji su sve svoje duhovne, intelektualne i fizičke sile upregnuli u tu svetu zadaću. Propovjednik je potom rekao kako je prof. Starić bio osoba velikoga ljudskog, vjerničkog i teološkog formata. Njegova su predavanja bila na glasu kao iznimno argumentirana, angažirana, sustavna i duboka. Tražila se stolica više u dvoranama u kojima je predavao. Zbog svojega izrazito utemeljenog, jasnog i posve uravnoteženog predavačkog profila rado je bio pozivan na razne škole i studijske susrete, zatim na tribine, na javne skupove, a rado su ga pozivale i redovnice i župnici. Volio je čovjeka i volio je društvo. Dugo je i rado diskutirao, a to je činio i kad ga je bolest već bila prilično oštetila. Njegova vjera nije bila djetinja. Bio je zdravo kritičan i neobično zauzet. I kada je kritizirao, on je Crkvu ljubio iznad svega. Njegova je crkvenost bila koncilska, ali je uključivala silan polog tradicije i osobito zdravog kršćanskog nauka. Aldo nam je bio primjer zrelog i zauzetog domoljublja utemeljena u kršćanskome čovjekoljublju, rekao je prof. Šuljić, koji ga je poznavao i kao profesora i kao zavičajno bliskog, ali i kao susjeda po vrhovečkom stanovanju. “Aldo je bio svećenik koji je živio otajstvo svoga poziva duboko uronjenog u liturgiju, posebice u euharistiju. On je svojim djelovanjem i životom, svojim znanjem i sposobnostima stao uz bok onim našim utemeljiteljima koji su KS podigli na razinu najrespektabilnije katoličke izdavačke kuće u nas, a i mnogo šire. Spektar njegova teološkog zanimanja bio je iznimno velik i širok. Od te će širine još dugo dugo dotjecati svjež zrak zdravog i utemeljenog teološkog znanja. Uz naše poštovanje i ljubav koju smo prema njemu gajili – ide i naša zahvalnost za njegovo veliko djelo”, zaključio je homiliju pomoćnik direktora KS-a.
Osobit prinos zadušnici dao je župni zbor svojom skladnom liturgijskom pjesmom, a župnik Željko Lovrić sve je sudionike nakon euharistije pozvao na druženje u prostorije župnoga pastoralnog centra.