Zagreb, (IKA) – Filozofski fakultet Družbe Isusove i Institut Fontes Sapientiae organizirali su 26. studenoga znanstveni simpozij “Katolicizam, modernizam i književnost” u povodu 50. obljetnice smrti dr. Ljubomira Marakovića (1887. – 1959.). Nakon uvodnih riječi dekana FFDI-a prof. dr. Ante Mišića, slijedila su predavanja koja su približala vrijeme koje je obilježilo život, te utjecalo na djelovanje toga svestranog laika “Filozofski temelji modernizma” (doc. dr. Ivan Šestak), “Katolička crkva i modernizam” (doc. dr. Ivo Antunović), “Silvije Strahimir Kranjčević između tradicionalizma i modernizma” (doc. dr. Daniel Miščin), “Tradicijski kanon i modernističke interpolacije u pasiji” (prof. dr. Darko Gašparović), “Zašto i kako govoriti o katoličkom pjesništvu?” (dr. Vlado Vladić), “Razvoj biblijskih simbola u Horvatićevu pjesništvu” (doc. dr. Dean Slavić) i “Filozofski obzor Hrvatske straže” (dr. Ivica Martinović).
Uslijedila su dva predavanja koja su na poseban način predstavila sjećanja Marakovićevih suvremenika te utjecaj Marakovića na bl. Ivana Merza.
Prof. emeritus dr. Ivan Golub u izlaganju “Moja sjećanja na Ljubomira Marakovića” podsjetio je na doba u kojem je upoznao Marakovića, za vrijeme školovanja na Šalati. Dr. Golub tako je istaknuo kako se sjeća sadržaja riječi i ljepote govora o književnosti. Maraković je govorio i o sebi, i tu ga je resila poniznost, jer poniznost je istina o sebi, rekao je Golub, te se prisjetio kako mu je jednom prilikom rekao da donese veliku torbu u koju je stavio darovane knjige. Kasnije razmišljajući, Golub je zaključio da to nisu bile knjige nasumce odabrane, već knjige birane s područja književnosti, a osobito one s područja duhovne, teološke tematike. Svoje je izlaganje zaključio riječima kako bi bilo vrlo poticajno pokrenuti proces za uzdignuće na oltar toga nesebičnog laika.
Nastavljajući se na prethodno izlaganjem prof. dr. Vladimir Horvat, također Marakovićev đak, istaknuo je kako je Maraković bio vrstan pedagog i apostol pera te je dodao kako je on zasigurno kandidat za oltar. Podsjetio je kako je u doba svoga javnog djelovanja, u razdoblju od 1905. do 1945. godine, napisao više od 1100 bilografskih jedinica univerzalne tematike. Iz kasnijeg razdoblja, kada je bio osuđen te se potom zaposlio na Šalati, također postoje njegovi radovi, no mnogi su ostali nepotpisani, pa je opus zasigurno mnogo opsežniji. Horvat se prisjetio kako je Marakovića resila iskrenost i jednostavnost kojom je djelovao na svoje učenike.
Prof. dr. Božidar Nagy podsjetio je na vrijeme kada je dr. Maraković kao profesor radio u Banjoj Luci, te tako bio i odgojitelj u kritičkim godinama bl. Ivana Merza. Dr. Nagy istaknuo je kako je upravo na Marakovićev poticaj Merz počeo pisati dnevnik, koji je vrlo vrijedan dokument koji nam danas oslikava blaženikov lik, a profesora spominje u brojnim bilješkama. Dr. Nagy spomenuo je i zanimljivu korespondenciju između profesora i Merza u vrijeme njegova odlaska u Beč, a trajala je do povratka Merza iz Pariza. U tom vremenu Maraković je Merzu poslao 44, a Merz Marakoviću 101 pismo. U zaključku je Nagy istaknuo kako je Maraković na Merza imao četverostruki utjecaj, i to književni, estetsko-umjetnički, hrvatsko-rodoljubni i vjersko-moralni. U pojedinim periodima Merzeva života imao je i ulogu duhovnog vođe. To posebno dolazi do izražaja u tijeku boravka Merza na bojištu, kada mu preporučuje čitanje “Nasljeduj Krista”.
U završnom dijelu skupa uslijedio je niz predavanja u kojem su obrađena pojedina područja, poglavito književnog bavljenja Marakovića: “Književnoestetički nazori Ljubomira Marakovića” mr. Božidara Petrača, “Marakovićev ‘Nov život’ i njegove početne postavke o književnosti” prof. Zdravka Gavrana, “Marakovićevo utemeljivanje katoličke književnosti” dr. Vladimira Lončarevića, “Teološko nazivlje u djelima Ljubomira Marakovića” prof. dr. Petra Bašića, “Marakovićeva antologija hrvatske književne kritike” prof. dr. Vinka Brešića, “Ljubomir Maraković i časopis Luč” dr. Ilije Miškića te “Marakovićeva kritika Krležinih ‘Balada Petrice Kerempuha” mr. Božidara Petrača.