Zagreb, (IKA) – Glas Koncila u novome broju (s nadnevkom nedjelje 29. studenoga) prenosi poruku biskupa HBK povodom izbora za predsjednika Republike Hrvatske u kojoj se, između ostaloga, ističe: “Znamo da birače može zbuniti brojnost kandidata za predstojeće izbore. Svjesni smo da će – ponekad i namjerno – biti rečeno da birači nemaju koga birati te da se ionako ništa ne može promijeniti. Često se i nama biskupima prigovara da su kriteriji koje ističemo previsoki te da nema kandidata koji bi ih ispunjavali. Važno je ne podleći napasti malodušja i ravnodušnosti. Uvijek među kandidatima ima prikladnijih i manje prikladnih. Dužnost nam je upozoriti vas da se ne dopustite zavesti slatkorječivošću, dojmom koji se pojačava medijskim umijećima, a ujedno želimo da se u masovnim medijima, osobito javnim, svima omogući da svoja stajališta i uvjerenja objektivno, ravnopravno i dolično iznesu javnosti. Dobro znamo da mediji imaju veliku odgovornost za ostvarenje poštenoga natjecanja, ali i da mogu biti ispod razine te odgovornosti te se ponašati navijački i pristrano. Ne dajte se time zavesti ni pokolebati. U konačnici birate – vi!”
Na izbor kandidata koji je spreman povesti Hrvatsku u nužne promjene potiče i urednik Ivan Miklenić koji se u komentaru ponajprije osvrće na rezultate istraživanja “Balkan Monitor” koje je u rujnu ove godine u državama tzv. Zapadnog Balkana na uzorku od 1000 građana proveo Gallupov institut, svjetski relevantna ustanova za istraživanje javnoga mnijenja. Rezultati toga istraživanja oslikavaju stanje u Hrvatskoj neovisno o političarima, političkim strankama i pristranim medijima te su zanimljivi i za Crkvu, ističe komentator navodeći rezultat prema kojemu čak 84 posto ispitanih smatra da Hrvatska ide u lošem smjeru. Pritom je iznimno znakovito što su – prema tom istraživanju – hrvatski građani, u usporedbi s građanima drugih istraživanjem obuhvaćenih država koje objektivno imaju puno više poteškoća i neriješenih problema, daleko najnezadovoljniji smjerom kojim ide Hrvatska. Polazeći od hrvatskih nacionalnih ciljeva, koji su ujedno očekivanja većine hrvatskih građana, komentator uočava na čemu bi se nezadovoljstvo moglo temeljiti. Osim što ne postoji hrvatska gospodarska strategija koja bi vodila računa o zajedničkom dobru cijele hrvatske nacije, građanima ne znači previše ni “relativno visoki prosječni ili statistički bruto nacionalni dohodak po glavi stanovništva kad se događa da se za rad ne dobije plaća, da se ne podmiruje prekovremeni rad, da nema sigurnosti za radno mjesto, kad nema dovoljno radnih mjesta, da se bilo koja od tih ili sličnih nepravda mora istjerivati privatnom tužbom…” Osim toga, ističe komentator, u sadašnjem hrvatskom društvu postoje povlašteni i marginalizirani građani, povlaštene i potisnute interesne skupine, pojedine su ideologije povlaštene i nedodirljive a drugi svjetonazori potisnuti i čak ugroženi, postoje nedodirljivi monopoli nad istinom bilo o prošlosti bilo o sadašnjosti, na djelu je rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, potiskivanje ili prešućivanje ili umanjivanje svega hrvatskoga pozitivnoga, vlast je sve više otuđena i izabrani nimalo ne poštuju svoju izbornu bazu… “Sva ta područja, a to nije sve što nije dobro u sadašnjem hrvatskom društvu, po stavu čak osamdeset četiri posto hrvatskih građana morala bi doživjeti odlučni zaokret, promjenu…” Sposobni ljudi i realni preduvjeti za promjenu postoje, smatra komentator, ali ono što nedostaje jest – politička volja.
Osječki sociolog Željko Pavić gost je rubrike “Intervju” za koju govori o religioznosti sela. Pritom ističe: “Na selo se danas gleda na pomalo ambivalentan način. S jedne strane, ono je doista prostor gospodarskog zaostajanja i manje kvalitete života, što se očituje i u činjenici da velik broj mladih ljudi svoju budućnost ne vidi u ostajanju na selu. Otud i stalno pogoršavanje demografskih trendova na selu. S druge strane, na selo se gleda i kao na prostor u kojemu su odnosi među ljudima bliskiji i solidarniji, dok se u gradu ta bliskost izgubila i zamijenila ju je svojevrsna otuđenost, pretjerana individualizacija i privatizacija. Selo za mnoge postaje privlačno i zbog trenda bliskosti s prirodom i zdravog, uravnoteženog načina života, koji selo može ponuditi. Veća religioznost koja doista postoji na selu nikako ne može biti shvaćena kao bilo kakav oblik nazadnosti, takvo tumačenje posljedica je apriornog negativnog odnosa prema religiji.”
Rubrika “Reportaža” predstavlja župu Zaton kod Šibenika, u rubrici “Vjernici laici aktivni u Crkvi” predstavljen je Matej Perković, pastoralni vijećnik iz župe sv. Leopolda Mandića u zagrebačkom naselju Ljubljanica – Voltino, a povodom Svećeničke godine prikazan je svećenik i pisac don Ilija Drmić.
U rubrici “Teološki osvrt” dr. Ivica Žižić nastavlja promišljanje o svećeništvu i euharistiji, a “Nedjeljna biblijska poruka” iz pera Darka Tomaševića govori o očekivanju u ljubavi i svetosti.
Povijesni feljton dr. Vladimira Lončarevića daje priloge za raspravu o katoličkom udjelu u baštini hrvatske kulture prve polovice 20. st. prikazujući katolička socijalno-gospodarska nastojanja.
Rubrika “(Pri)govor znanosti” piše o značenju zaslađenih voda u Švicarskoj, dr. Ivan Dugandžić u rubrici “Upoznajmo Bibliju” prikazuje Prvu poslanicu Korinćanima, a kako izići iz socijalnih nepravda piše pravnik Stjepan Androić u rubrici “Propisi-pravo-pravda”.
Koje je značenje cjelovitog pristupa bračnoj svađi pojašnjava dr. Pavao Brajša u rubrici “Mali bračni savjeti”, a psi vodiči za osobe s oštećenjem vida tema su rubrike “O invaliditetu osobno” koju piše Slađan Livnjak, profesor rehabilitator.
Osim susreta pape Benedikta XVI. s umjetnicima iz cijeloga svijeta, kojim je želio izraziti i obnoviti prijateljstvo između Crkve i svijeta umjetnosti, novi broj Glasa Koncila donosi izvještaje i o drugim značajnim događajima u Hrvatskoj i svijetu poput predstavljanja zbirke izjave Komisije “Iustitia et pax” HBK, vijesti o smrti istaknutog hrvatskog teologa dr. Alde Starića, dana sjećanja na žrtve srpske agresije u Škabrnji, proslave nedjelje bračnih jubileja u župama Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Pozornost privlači i svjedočenje Marka Klaića, stopostotnog invalida Domovinskoga rata, koji kaže: “Danas se hrvatska politika otuđila od naroda, od onoga što je učinjeno u Domovinskom ratu. Mnoge stvari su danas ispolitizirane, a ono temeljno – žrtva je zaboravljena. Išao sam u Vukovar svake godine s drugim invalidima i braniteljima. Tamo nas često svi zaklone da se ne vide invalidi, a političari stanu u prvi red pred kameru”.