Visoko, (IKA/FIA) – Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene dr. fra Ignacije (Mijo) Gavran, preminuo je 24. studenoga 2009. u Visokom. U četvrtak, 26. studenoga 2009. bit će posljednji ispraćaj s misom u 10 sati u Sjemenišnoj crkvi u Visokom, a misa zadušnica i ukop bit će isti dan u Kraljevoj Sutjesci u 14 sati.
Fra Ignacije Gavran, sin Ivana i Marije r. Stjepanović, rođen je 24. veljače 1914. u Varešu, gdje je pohađao osnovnu školu, a odmah nakon nje Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1925-1934). U Franjevački red stupio je nakon 6. razreda gimnazije, u Livnu, gdje je proveo i godinu novicijata (1931-1932). Za svećenika je zaređen u Banjoj Luci, 11. rujna 1938. Studirao je teologiju u Sarajevu i Breslavi, a filozofiju na sveučilištu u Breslavi i Ljubljani (1934-1941). U Ljubljani je i diplomirao i postigao doktorat iz filozofije tezom: Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva (Sarajevo 1941). Pohađao je jednu godinu i likovnu akademiju u Zagrebu (1943-1944). Predavao je kao docent na Teološkom fakultetu u Sarajevu (1944-1945), a kasnije je (1945-1950) nastavio predavati na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uglavnom filozofiju i crkvenu umjetnost. Od 1958. do 1967. ponovno je usporedo predavao i na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom i na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Osim svojih struka (filozofije i povijesti umjetnosti) predavao je i druge predmete: hrvatski, njemački, ruski, latinski i engleski (fakultativno). U razdoblju 1945-1956. bio je meštar bogoslova u Sarajevu, od 1941. do 1943. drugi prefekt, a od 1950. do 1959. prvi prefekt u Sjemeništu u Visokom.
Bio je direktor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom od 1967. do 1976. i knjižničar Profesorske knjižnice od 1942. do 2006. Obnašao je službu definitora Provincije od 1961. do 1967.
Osim suradnje u periodičnim časopisima i manjih studija objavio je monografije: Bludna psovka (1962), Veliki likovi povijesti umjetnosti (1969), Lucerna lucens? (1978), te priredio izdavanje franjevačkih ljetopisa 18. st.: Ljetopis Sutješkog samostana (1979), Ljetopis Nikole Lašvanina (1981), i Ljetopis Kreševskog samostana fra Marijana Bogdanovića (1984). U izdanju Svjetla riječi objavio je četiri knjige Putovi i putokazi (1988-2003) te knjigu Suputnici bosanske povijesti (22007). Također je objavio udžbenike za psihologiju i logiku. Prevodio je također s raznih jezika.
Od devedeset pet godina života, fra Ignacije Gavran franjevac je sedamdeset i osam, a svećenik sedamdeset i jednu godinu.