Draganićki Mrzljaki, (IKA) – Vojni biskup Juraj Jezerinac je u nedjelju, 8. studenoga na 18. obljetnicu pogibije 17 pripadnika 1. satnije, 2. bojne 129. brigade predvodio misu zadušnicu kod kapelice Svetoga Križa u Draganićkim Mrzljakima.
U propovijedi se biskup Jezerinac osvrnuo na misna čitanja, te rekao kako nije dovoljno reći da vjerujemo i ljubimo Boga, ako u isto vrijeme i ne ljubimo čovjeka.
Istaknuo je da kada bi ljudi živjeli po načelima Deset Božjih zapovijedi, prema evanđelju, ne bi se usudili ni pomisliti učiniti bilo što protiv čovjeka. Stoga možemo reći da je donedavni rat bio posljedica odbijanja Boga. Kada čovjek odbija Boga, tada postavlja sebe u središte života i određuje što je dobro a što nije. Štoviše, dopušta si pravo upotrijebiti sva sredstva, makar bila i nemoralna, kako bi postigao svoj cilj. Zato je ovaj rat bio krvav i težak, pravi zločinački rat. Nije to bio nikakav vjerski rat, kao što su ga neki htjeli prikazati, kako bi opravdali svoje zločinačke namjere. Štoviše, pravoslavni i katolici u miješanim krajevima međusobno su se poštivali i nikada nisu imali sukoba zbog vjere. Tamo gdje je bila dublja vjera tu je bila veća povezanost među ljudima. I obratno: Tamo gdje je postojala odsutnost Boga tu je postojala ne samo podjela nego i mržnja, koja je prerasla u međusobne sukobe. To je bio pravi agresorski rat u želji da se osvoji hrvatski teritorij, da se upravo na ovom području stvori još jedna nova tvorevina, čija bi granica bila kanal Kupa – Kupa, rekao je biskup.
„Rat je Bogu hvala završen. Ostale su teške posljedice. Pred nama je ne samo materijalna obnova, već u prvom redu duhovna. U susretu s nevinim žrtvama suosjećamo u prvom redu s onima koji ih oplakuju. Stoga ne možemo biti ravnodušni prema tuđim suzama. Tako se povezujemo u međusobno ljudsko zajedništvo, a kao vjernici u Božje zajedništvo, koje sačinjava Crkva putujuća, a to smo mi, Crkva trpeća, to su svi oni koji se nalaze u čistilištu i na putu su prema konačnoj pobjedi i Crkva slavna, to su svi sveti u nebu”, rekao je biskup, te podsjetio kako vjera u besmrtnost duše i uskrsnuće tijela je čvrsta nada koja nam otvara budućnost. U takvim situacijama ostajemo uspravni i ne padamo u očaj. Štoviše, snagom vjere pobjeđujemo svaki osjećaj osvete i mržnje, moleći se i za one koji su skrivili tu nesreću da i njima Bog rasvijetli pamet da shvate što je zlo i da se konačno obrate i da žele činiti dobro. I kad bi me danas pitao, koja je poruka naših pokojnih branitelja, odgovorio bih: to je prije svega poziv na duhovnu obnovu. Ako su branitelji bili žrtve mržnje i osvete, oni žele da mi ne budemo ljudi mržnje. Jer onaj koji mrzi, najviše šteti sebi. Duhovna obnova uvjet je svakoj drugoj obnovi, i materijalnoj također. Obnove pak nema bez molitve. Moralna obnova treba se događati u svakom kršćanskom srcu, u svakoj vjerničkoj savjesti, u svakoj kršćanskoj obitelji, poručio je biskup.