Požega, (IKA) – U okviru redovitih mjesečnih susreta koji se održavaju za svećenike Požeške biskupije u Svećeničkoj godini, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki Marin Srakić predvodio je 7. studenog u Požegi duhovnu obnovu za stotinjak svećenika i đakona.
U programu je sudjelovao i biskup Antun Škvorčević koji je u pozdravu nadbiskupu Srakiću i nazočnim svećenicima i đakonima istaknuo kako je ovo treći ovakav susret u Svećeničkoj godini, kako mu je svrha pomoći svećenicima i đakonima u nastojanju oko duhovne obnove i kako je zahvalan nadbiskupu Srakiću što se rado odazvao uputiti im svoju riječ. Biskup je dodao da živimo u svijetu izmučenom negativnošću, zloćom i sebičnošću, koji na različite načine iskazuje i svoje protivljenje svećenicima i Crkvi te da nerijetko o tom svijetu međusobno pripovijedamo i osuđujemo ga. Biskup je istaknuo da je važno nastojati zaustaviti se pred suvremenim društvom i provjeriti kako nam je u njem djelovati, imajući na umu Isusovu riječ kako nije došao osuditi svijet nego da se svijet po njem spasi te njegov poziv da budemo u svijetu ali ne od svijeta. Izrazio je tugu što je preminuo svećenik Antun Herman a radost što na ovom susretu sudjeluju i dvojica đakona koji će danas biti zaređeni za prezbitere a jedan kandidat za đakona.
Nadbiskup Srakić održao je svećenicima izlaganje na temu “Svećenik pred izazovom pluralnog (permisivnog) društva”. U analizi suvremenog društva nadbiskup je prikazao kako njega karakterizira kriza morala koja se očituje na razini ponašanja današnjeg čovjeka kao “demoralizacija”, odnosno opadanje razine morala čovječanstva, povećanje moralnog zla (grijeha) ili imoralnost (nemoralnosti), permisivnost koja sve dopušta i pojava novog tipa amoralnog čovjeka. Istaknuo je da takvo pluralno permisivno društvo stvara principe i norme koje nose navedene karakteristike. Spomenuo je da je odgoj savjesti po objektivnom moralnom redu i evanđeoskim vrednotama jedini valjan odgovor na permisivni moral i zakonodavstvo te je istaknuo kako kod nas valja u tom smislu još puno učiniti, kako bi vjernici rasli prema kršćanskoj zrelosti i mogli kritički nastupati u osobnom i javnom životu i tako doprinijeti humanizaciji društvene stvarnosti. Podsjetio je na veliku ulogu koju u tom pogledu imaju svećenici i Crkva u suvremenom svijetu.
Današnje društvo, kazao je nadbiskup, proživljava krizu svih vrsta, a najdublja je ona moralna, etička kriza koja je uzdrmala i poremetila hijerarhiju vrijednosti, čovjek je izgubio osjećaj, što je vrjednije a što manje vrijedno. “Svi osjećamo potrebu sveopće obnove i preporoda. Odakle početi? Odande odakle je sve krenulo nizbrdo. Čovjek je gubeći smisao za vrijednosti izgubio sama sebe. On sebe mora pronaći i to tamo gdje se izgubio: na religiozno-etičkoj dimenziji. Drugačiji put bio bi tapkanje na mjestu i uzaludno gubljenje vremena”, kazao je nadbiskup Srakić.

Dodao je kako biskupi objavljuju Poruke prije izbora, što je dobro, ali, ističe, treba u vjernicima odgajati političku svijest, valja odgajati savjesti. “Mi uz pomoć malih udruga kao što su „Grozd” želimo utjecati na Vladu koja predlaže zakone i na Hrvatski sabor koji ih izglasava, a u isto vrijeme nemamo strategiju odgoja svećenika i vjernika, kako da se postave u ovom pluralnom društvu koje iz dana u dan izdaje zakone koji su u suprotnosti s Božjim i naravnim zakonom. A Sabor, u kojem se 80% članova izjašnjava da su katolici, gotovo sa 100% glasova izglasava takve zakone. Pod parolom ‘laičke države’ svašta se proklamira. Naš narod s ovacijama dočekuje Papu, no on nije upoznat s crkvenim dokumentima o katoličkom stavu – kaže nadbiskup Srakić dodajući kako je Crkva u Italiji preko katoličkih udruga izvela milijun ljudi na Trg Ivana Lateranskog da oni ondje izreknu svoje “ne” na nehumane zakone o braku i obitelji. Jesmo li to u stanju učiniti, ili bi svaki referendum u tom smislu propao, pita se nadalje nadbiskup.
Nije bez razloga, kaže dalje nadbiskup, pokojni papa sluga Božji Ivan Pavao II. tražio da u Povelji Europe uđe činjenica Krista i kršćanstva. Čelnici Europe to nisu prihvatili i Europa ide svojim putem, ne obazirući se previše oko sebe, pogotovo ne obazirući se na nauk Crkve, bez obzira što se on temelji na Božjem zakonu. “Ti nas zakoni mogu zateći nespremnima! Smatram da bi djelovanje trebalo usmjeriti na drugi oblik pastorala. Ne budimo svećenici permisivnosti koja u ime kulturalnog historicizma, umjetnosti, oslobođenja od represivnih tabua prava osobe i ljubavi, ne zna više gdje je Gospodinov zakon, što zapovijeda i što zabranjuje. Ne budimo svećenici kontestatorskih grupica (crkvica) koji samo kritiziraju i demoliraju redovitu strukturu i instituciju opće Crkve kao da Duh Sveti sada puše svoje karizme i svoju radost samo u takozvanim spontanim zajednicama. Gdje je Duh Sveti treba unositi zajedništvo a ne razdor. Neka nam nikada iz srca ne iziđu riječi koncila ‘Vjernost se prema Kristu ne može odijeliti u vjernosti prema njegovoj Crkvi. Pastoralna ljubav, dakle zahtijeva da prezbiteri uvijek rade u povezanosti s biskupima i drugom braćom u svećeništvu kako ne bi uzalud trčali’. Ne budimo svećenici sekularizacije koja isključuje konačne svrhe, kao da radost čiji smo mi navjestitelji nastaje i prestaje u nadi i u borbi za ispravak nekog socijalnog ili političkog sustava”, poručio je nadbiskup okupljenim svećenicima Požeške biskupije.