Nacionalno vijeće Franjevačkog svjetovnog reda je u prigodi 800. obljetnice franjevačke karizme objavilo knjižicu “Časni sluga Božji Egidije Bulešić, FSR, apostol mladih”. Autor izdanja je fra Ivan Damiš, a objavljena je u biblioteci “Brat Franjo”, životopisi br. 8. U uvodnom dijelu može se upoznati Egidijevo podrijetlo i rođenje, te život u izbjeglištvu s obitelji u Segedinu i Grazu. Središnji dio knjižice predstavlja Egidijev život kao radnika u Puli i Monfalconeu, te na službi vojnog roka u mornarici. Poglavito na ovom posljednjem mjestu Egidije je bio pravi apostol. U novom okruženju koje je karakteriziralo malo hrane, puno buke i čađi, stjenica i besanih noći, u svojoj nevolji Egidije se sjeća i pomišlja na svoje najveće duhovne prijatelje na svetog Franju i svetu Tereziju od Djeteta Isusa. Zaključio je da niti oni nisu živjeli u boljim uvjetima od njega. I zato je odlučio ostati tu, gdje je posijan. Neočekivano kao nadahnut spoznaje da je za sada tu njegov život, da mu je tu biti i svjedočiti Krista. Tu mu je prilika za nove napore. Osim što je djelovao među mornarima, Egidije je s broda pisao i pisma. Stoga, autor u knjižici donosi više misli iz pisama koje je Egidije slao s broda u kojima na prvom mjestu ističe čistoću. Tako o. Titu Castagni u Pulu piše “Katolička mladež mora biti vojska čistih anđela, glasnika i poslanika ljubavi. Kad među našim mladima budemo imali svece, bit će glasnika čistoće, dobrote i ljubavi. evinost i čistoća mora biti naša najveća odlika”. O toj temi piše i sestri Mariji, prijatelju Amedeu u Pulu, a bratu Ivanu je napisao: “Shvatio sam da sam uvijek u Božjoj milosti i pod okriljem nekoga moćnog zagovora”. U posljednjem dijelu knjižice autor prikazuje posljednje dane ovozemnog Egidijeva života. Ovaj dio Egidijeva života autor predstavlja prenošenjem redaka iz knjige Marijana Jelenića “Život za druge”. Na samrtnoj postelji izražava i svoju posljednju želju, da bude pokopan u franjevačkom odijelu. Na glasu svetosti umro je 24 godini života. Egidijevo djelovanje očitovalo se i nakon njegove smrti. Tako autor ponovno citira riječi gore spomenutog autora koji ističe kako je jedan čovjek osjetio obraćenje u trenutku spuštanja u grob Egidijeva lijesa. Na kraju knjižice može se pročitati kraći osvrt na postupak za beatifikaciju koji je započeo 6. svibnja 1973. godine, a koji je pozitivno završen 6. prosinca 1977. kada Egidije dobiva naslov “sluga Božji”. Papa Ivan Pavao II. je 7. srpnja 1997. godine Egidiju dao naslov “časni sluga Božji”. Kao dodatak knjižici, otisnut je popis literature na hrvatskom i talijanskom jeziku. (ika-mb/kj)