Zagreb, (IKA) – Na svetkovinu Svih Svetih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić tradicionalno je predvodio misno slavlje. U koncelebraciji su bili rektor crkve dr. Stanislav Vitković, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Vjekoslav Huzjak, biskupski vikar za grad Zagreb preč. Zvonimir Sekelj, te svećenici grada Zagreba.
Pozdravljajući na početku mise kardinala Bozanića, dr. Vitković je istaknuo kako se ovogodišnja svetkovina Svih Svetih slavi u Svećeničkoj godini, te je u tom kontekstu podsjetio na riječi pape Benedikta XVI. kako svaki svećenik mora biti sretan što služi Crkvi. Dr. Vitković je također istaknuo kako se upravo na ovu svetkovinu zagrebačka Crkva spominje biskupa dr. Josipa Langa koji je preminuo 1. studenoga prije 85 godina, a također i fra Aleksija Beningara koji je preminuo 1988. godine.

Sveci nas pozivaju na nadu. Kako je važan, oslobađajući i pun utjehe taj poziv za sve nas. Naime, nije lako živjeti u nadi. U dominirajućoj “kulturi smrti”, nadu slabe razni oblici zala koja se propagiraju i šire svijetom, rekao je na početku propovijedi kardinal Bozanić, te podsjetio kako kršćanski pogled na ono što se događa u svijetu treba biti, što je više moguće, objektivan, a to nas čini zabrinutima dok promatramo moralno i duhovno stanje našega društva, kao i površnost života brojnih kršćana. Ali taj isti objektivni pogled nas čini pažljivima na znakove Božjeg Duha koji, prisutan u povijesti čovječanstva, ima snagu i u najtežim situacijama mijenjati srca i promijeniti živote ljudi. Ti znakovi Božje prisutnosti u svijetu nam govore da, ako je “kultura smrti” napad na nadu, ta ista nada nije ugušena u svijetu nego se neprestano očituje u našem društvu, rađajući i podržavajući “kulturu života”.
Kardinal je podsjetio kako je povijest čovječanstva doista mukotrpna i isprepletana zlim djelima. Ali je ispunjena i divnim svjedočanstvom bezbrojnih ljudi koji u poniznoj i iskrenoj vjeri ljube Boga i hrabro prihvaćaju Božju volju te zbog toga podnose razne životne kušnje. Trebamo otvoriti oči i prepoznati svece u svojoj sredini, u našim obiteljima i našim zajednicama. Dovoljno je početi od jednostavnih ljudi kao i od ljudi na svim položajima i u raznim zvanjima i zanimanjima, koji savjesno vrše svoje svakidašnje dužnosti tražeći Božju volju u svom životu, zatim od naših bolesnika, starijih osoba, nemoćnih. Ne nalazimo li doista herojsku ljubav u nekim obiteljima, u kojima briga za dijete s posebnim potrebama postaje odlučujuća u planiranju programa obiteljskog života, ne samo tijekom tjedana i mjeseci, nego i tijekom godina i desetljeća? I kako ne misliti na duhovnu snagu i pomoć molitava koje toliki ljudi redovito upravljaju Gospodinu, upitao je kardinal Bozanić, te upozorio kako nas na to podsjeća i svetkovina Svih Svetih.
Nadalje, kardinal je podsjetio kako nas sveci pozivaju na radost zajedništva s Bogom, a ona je već sada na zemlji, ispunja naša srca kad se zauzimamo za put svetosti, kada slijedimo Isusa. Kršćani su pozvani biti Božja novost u svijetu. Kršćani su tajna Božje milosti i svetosti. No, svetost ne smijemo tražiti tko zna gdje: sva je ovdje, u tome da smo djeca Božja, oblikovani na sliku Onoga koji je jedini i sav svet. Da bismo postali i bili sveti moramo trajno i do kraja živjeti ovu stvarnost milosti koju nam Bog daruje i koju povjerava našoj slobodi, da bismo je očitovali utjelovljujući je u svakodnevnom životu. Vjernici su pozvani na trajni rast i dozrijevanje u sličnosti Kristu, po daru Duha Svetoga. Istinita i duboka radost dar je Duha. A koja se druga radost na svijetu može usporediti s onom kojom Duh ispunja srca djece Božje, upitao je kardinal, te podsjetio kako nam sveci upravljaju i poziv na hrabrost. Kršćani su pozvani na hrabrost koja se ne boji ni odricanja ni trpljenja, na hrabrost koja se ne boji kritike, ismijavanja, odbijanja drugih. Iako je težak, a ponekad izgleda i pretežak, kršćanski je život radostan, jer je ispunjen Bogom. Stoga sveci u nama probuđuju čežnju: biti u njihovu društvu, u njihovu zajedništvu, rekao je kardinal, te upozorio kako je svetost doista snaga koja mijenja svijet. Svetost stoga nije neki izvanredni put, prikladan samo za neke. Svetost je svakodnevni hod osoba koje slušaju Evanđelje, čuvaju ga u srcu i nastoje provesti u praksi. Nije svetac onaj koji nikada ne pogriješi, niti onaj koji se smatra ispravnim. Svetac je onaj koji vapije za ljubavlju, traži milosrđe, slijedi Evanđelje. On je ponizni nositelj nade, radosti i mira. On je raskajani grješnik koji zna pokleknuti pred Gospodinom i plakati zbog svojih grijeha, rekao je kardinal, te istaknuo lijepu i plemenitu zagrebačku tradiciju, dolaska na Mirogoj, da bi pohodili grobove svojih pokojnika i pomolili se za njih. Na ovom svetom mjestu, između križeva i spomenika ispisanih mnogim imenima, razmišljamo o našoj prošlosti i sadašnjosti te molimo za budućnost i svetost – našu i čitave Crkve, rekao je na kraju propovijedi kardinal Bozanić.

Misno pjevanje predvodio je zbor župe Sv. Pavla iz Retkovca pod ravnanjem Josipa degl’Ivellia uz orguljsku pratnju Krešimira Hasa.

Po završetku mise, kardinal Josip Bozanić predvodio je molitvu odrješenja kod središnjega križa na groblju Mirogoj. Nakon blagoslova svi okupljeni zapjevali su “Kraljice neba”.