Vatikan, (IKA) – Između vjere i razuma postoji „prirodna prisnost”. One odzvanjaju radošću kada su potaknute potragom za dubokom Božjom ljubavlju, rekao je papa Benedikt XVI. U svojoj katehezi na općoj audijenciji pred dvadesetak tisuća vjernika okupljenih na Trgu sv. Petra. U katehezi Papa je govorio o procvatu latinske teologije u 12. stoljeću.
U to doba, primijetio je papa Ratzinger, Zapadna Europa živjela je u relativnom miru, koji je jamčio društvu ekonomski razvoj i učvršćivanje političkih struktura, te pridonosio živoj kulturnoj djelatnosti zahvaljujući također kontaktima s Istokom. U Crkvi su se zapažale blagodati širokog djelovanja poznatog pod nazivom “gregorijanska reforma”, koja je bila snažno promicana u prethodnom stoljeću i koja je u život crkvene zajednice, prije svega u kler, unijela veću evanđeosku čistoću evanđelja te vratila Crkvi i papinstvu istinsku slobodu djelovanja. Širila se, pored toga, opsežna duhovna obnova, potpomognuta bujnim razvojem posvećenog žvota. Procvat je doživjela i teologija, posvećujući se novim problemima i kontemplaciji Božjeg otajstva. Na tome su se nadahnjivale umjetnosti i kultura. Dva su područja na kojima se odvijala ta živa teološka djelatnost: samostani i gradske škole, scholae; iz nekih od ovih potonjih su ubrzo proistekla sveučilišta, koja predstavljaju jedno od tipičnih “iznašašća” kršćanskog Srednjeg vijeka. Upravo polazeći od ta dva područja, samostana i scholae, može se govoriti o dva različita modela teologije: “monaška teologija” i “skolastička teologija”. Predstavnici monaške teologije bili su monasi, općenito opati, koje je resila mudrost i revnovanje za evanđelje i koji su, u biti, bili posvećeni tome da probude i jačaju želju i ljubav za Bogom. Predstavnici skolastičke teologije bili su naobraženi ljudi koji su se s velikom ljubavlju posvetili istraživanju; magistri željni pokazati razložnost i utemeljenost Božjih i ljudskih otajstava, u koje se, istina, vjeruje vjerom, ali ih se shvaća također razumom. Različiti cilj objašnjava različitost njihove metode i načina bavljenja teološkim radom.
Papa Benedikt je pozvao vjernike da svoje postojanje hrane Božjom Riječju kao na primjer pomnijim slušanjem i čitanjem Biblije i Evanđelja posebno tijekom nedjeljnih svetih misa. Prema Papinom mišljenju vrlo je važno svakog dana posvetiti malo vremena razmišljanju o Bibliji, jer Božja Riječ mora biti svijetlo koje rasvjetljuje naš svakidašnji hod na ovoj zemlji. Spomenuo je kako se upravo na Biskupskoj sinodi 2008. godine raspravljalo o Božjoj riječi u poslanju i životu Crkve. Time je Crkva željela svratiti pozornost vjernika na duhovni pristup Svetom Pismu. Upravo zbog toga je potrebno, prema Papinim riječima, okoristiti se i cijeniti bogatstvo monaške teologije, neprekidnu biblijsku egzegezu, polazeći upravo od svijesti da čisto teoretsko čitanje nije dosta da bi se moglo prodrijeti u srž Svetog Pisma. Bibliju treba čitati u duhu u kojem je bila napisana, zaključio je Papa svoju katehezu, upozoravajući hodočasničke skupine na raznim jezicima kako između vjere i razuma postoji prirodno prijateljstvo kada traže istinu. To su krila kojim se ljudski duh uzdiže prema Bogu.