Istina je prava novost.

"Slatki nauk" svetog Bernarda iz Clairvauxa

Papa u današnjoj katehezi na općoj audijenciji govorio o svetom Bernardu iz Clairvauxa, prozvanom "posljednji od otaca" Crkve i „slatki naučitelj"

Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. govorio je u današnjoj katehezi na općoj audijenciji o svetom Bernardu iz Clairvauxa, zvanom “posljednjim od otaca” Crkve zato jer je u 12. stoljeću, ponovno, obnovio i učinio prisutnom teologiju otaca. Bernard, opat u Clairvauxu, autor je brojnih homilija, izreka i rasprave. Njegovi polemički spisi bili su upereni prije svega protiv Abelarda te krivovjerja katara, dočim je branio Židove, osuđujući sve rašireniji antisemitizam. Kada je jedan njegov učenik, Bernardo Pignatelli, izabran za papu uzevši ime Eugenije III., Bernard, kao duhovni otac, napisao je svome duhovnom sinu tekst De Consideratione, koji, uz to što sadrži pouke o tome kako biti dobar papa, izlaže također duboku viziju otajstva Crkve i Kristova otajstva. Boga se, piše sveti opat u tome spisu, možda može bolje tražiti i pronaći molitvom no raspravljanjem. Papa se zatim zadržao na dva središnja aspekta bogata Bernardova nauka: oni se odnose na Isusa Krista i na Presvetu Mariju, njegovu Majku. Samo je Isus, isticao je sveti Bernard osvrćući se na složena dijalektička promišljanja svoga doba, “med u ustima, milozvučna pjesma u uhu, veselje u srcu”. Upravo otud potječe naslov Doctor mellifilus (slatki naučitelj) koji mu je dodijelila tradicija: njegova hvala Isusu Kristu, naime, “teče kao med”, objasnio je papa Ratzinger. Za Bernarda, naime, prava spoznaja Boga sastoji se u osobnom, dubokom iskustvu Isusa Krista i njegove ljubavi, istaknuo je Papa u svojoj katehezi.
Bernardova razmišljanja i danas su zdrava pobuda ne samo teolozima, već svim vjernicima. Ponekad se pokušava riješiti temeljna pitanja o Bogu, o čovjeku i o svijetu samim snagama razuma. Sveti Bernard, međutim, čvrsto usidren u Bibliji i u crkvenim ocima, podsjeća nas da bez duboke vjere u Boga, jačane molitvom i razmatranjem, bez prisnog odnosa s Gospodinom, naša su razmišljanja o božanskim otajstvima izložena opasnosti da postanu isprazno umovanje i gube svoju vjerodostojnost. Teologija upućuje na “znanost svetaca”, na njihovo shvaćanje otajstava Boga života, na njihovu mudrost, taj dar Duha Svetoga, koji postaju referentna točka teološke misli. Zajedno s Bernardom iz Clairvauxa i mi moramo prepoznati da čovjek bolje traži i lakše nalazi Boga “molitvom no raspravljanjem”, rekao je na kraju Papa zaključivši katehezu molitvom Mariji svetog Bernarda, kojega i Dante Alighieri spominje u svojoj Božanskoj komediji.