Istina je prava novost.

Aspekti svećeničke duhovnosti u svjetlu učenja sv. Terezije Avilske

Istinska svećenička duhovnost zahtijeva slobodu i neovisnost od moćnika ovog svijeta te pouzdanje u Oca na nebesima koji zna što nam je potrebno, poručio je riječki nadbiskup na susretu svećenika Požeške biskupije

Požega, (IKA) – Drugi mjesečni susret u Svećeničkoj godini svećenici Požeške biskupije održali su 15. listopada u Domu bl. Alojzija Stepinca u Požegi. Na početku susreta izmoljen je treći čas, a zatim je požeški biskup dr. Antun Škvorčević podsjetio kako je na Prezbiterskom vijeću donesena odluka da se svaki mjesec u Svećeničkoj godini održi susret svećenika kao odgovor na poziv i poticaj pape Benedikta XVI. da se svećenici u ovoj godini nastoje duhovno obnoviti. Kako se istoga dana slavila i sv. Terezija, zaštitnica požeške katedrale, bio je to i hodočasnički dan svećenika Požeške biskupije. O nekim aspektima svećeničke duhovnosti u svjetlu učenja sv. Terezije Avilske govorio im je riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić.
Poticaji koje je sv. Terezija dala u svojoj knjizi “Put k savršenosti” poklapaju se s naglascima koje je dao papa Benedikt XVI. u svome pismu svećenicima u prigodi otvaranja Svećeničke godine. Terezija je svoju knjigu napisala na temelju vlastitog iskustva, a to je upravo ono što vjerenici i danas žele da im navjestitelji evanđelja govore – iz vlastitog iskustva. Da bi se to iskustvo imalo nužno je da se dogodi unutarnja obnova svećenika, a to pretpostavlja obraćenje srca, duh molitve i zajedništva, traženje i prihvaćanje volje Božje. U svemu tome sv. Terezija je izvrsna učiteljica, poručio je nadbiskup Devčić.
Upozorio je zatim kako se današnji svećenici ravnodušno odnose prema općem stanju u Crkvi, kako u domovini tako i u svijetu. Sv. Terezija nas uči da Crkvu trebamo nositi u srcu gdje god bila, da s njome trebamo trpjeti i za nju moliti, rekao je. Što mi kao svećenici činimo dok današnji svijet u doslovnom i prenesenom smislu gori duhovno i materijalno? Krista i Crkvu svakodnevno se optužuje i razapinje. A mi se Bogu i jedni drugima žalimo kako nam nedostaje ovo ili ono, kako su nam mali honorari, neudoban stan, star auto, kako imamo ovu ili onu boljeticu. Je li, braćo, vrijeme da se bavimo stvarima koje mogu u određenom smislu biti važne, ali su sitnice u odnosu na ono što se oko nas događa, prave tričarije u odnosu na epohalno raslojavanje i pustošenje? Složit ćete se da bi nama službenicima Krista i Crkve ovo posljednje trebalo biti prvotna briga i teška patnja, istaknuo je nadbiskup Devčić.
Upozorio je na još jednu veliku napast na koju u svojoj knjizi upozorava i svetica. Svi znamo koliko smo u napasti da se bogatašima i moćnicima ulagujemo, da tražimo njihovo društvo i naklonost kako bi od njih nešto dobili za sebe ili za svoju župu. S druge strane, takvi također traže naše društvo jer su uvjereni da time dobivaju na časti i ugledu. Nama, pak, vjernici nerijetko zamjeraju zbog druženja s njima i ovisnosti od njih jer znaju kakvi su ti ljudi, a istodobno se osjećaju i ljubomornima jer smatraju, često opravdano, da takvima posvećujemo više pozornosti nego njima, našem stadu. Istinska svećenička duhovnost zahtijeva slobodu i neovisnost od moćnika ovog svijeta te pouzdanje u Oca na nebesima koji zna što nam je potrebno i čije Kraljevstvo trebamo prije svega tražiti. Drugim riječima, trebamo biti u potpunosti svećenici, vjerni Bogu i Crkvi, i ne trebamo se bojati da će nam uzmanjkati ono što nam je potrebno za život, poručio je riječki nadbiskup.
Citirajući dalje sv. Tereziju, dodao je da svećenici moraju siromašne i najslabije smatrati kao povjerene im na poseban način i moraju biti sposobni svjedočiti siromaštvo jednostavnim i skromnim životom. Odnos svećenika prema siromaštvu i siromasima, ustvrdio je nadbiskup, je lakums papir svećeničke vjere te najbolji pokazatelj koliko je svećenički život utemeljen i nadahnut povjerenjem i pouzdanjem u Krista. Nadbiskup se zatim osvrnuo na molitvu, rekavši kako je sv. Terezija tvrdila da nema prave molitve bez posta, trpljenja i šutnje. Kao preduvjete za molitvu dodala je još ljubav jednih prema drugima, nenavezanost na sve što je stvoreno i istinsku poniznost. Svetica je posebno upozorila, komentirajući riječi molitve Očenaša, da se trebamo više bojati onih koji k nama dolaze prerušeni, pretvarajući se da su anđeli svjetla, nego onih koji nam otvoreno pokazuju svoje nakane. Stoga je i nadbiskup svećenicima poručio da im razmišljanja sv. Terezije budu poticaji za ispitivanje na kakve sve načine, kakvim uvjeravanjima i podvalama, nečastivi danas pokušava zavesti svećenike.